Zašto je jedan od najpopularnijih američkih bendova u posljednjih 15 godina tek sada odlučio napraviti veliku europsku turneju, može se iščitati iz toga što je na domaćem terenu imao pune ruke posla. Dave Matthews Band izrastao je ne samo u stadionsku atrakciju već i u američki bend koji je pogotovo za vrijeme vladavine Busheve administracije bila jedna od utvrda s koje su konstantno ispaljivane strelice kritike, na jednaki način kako su to radile njihove kolege Bruce Springsteen i Pearl Jam. S kojima stoje rame uz rame i po snazi i kvaliteti koncertnih nastupa.
Pročitajte i ovo
>> Eminema skinuo s trona Dave Matthews Band
Bend je do 2008. godine djelovao kao petorka, kada je nesretnim slučajem umro LeRoi Moore, saksofonist i jedan od utemeljivača grupe. Bend okupljen oko karizmatičnog frontmena i gitariste Dave Matthewsa svoj je kultni i zvjezdani status stekao jednako dugačkim i energičnim koncertima. Sastavljen od prekaljenih i školovanih glazbenika isti je ubrzo postao i sinonim za izuzetno preciznu i kvalitetnu izvedbu, a umjesto u rock fah, svrstan je među tzv. jam bendove, odnosno one koji su skloni improvizacijama tijekom nastupa, čineći tako svaki koncert unikatnim doživljajem.
Tome je pridonijela i politika o snimanju koncerta po kojoj su DMB u Americi poznati. Grupa od svojih početaka svima koji dolaze na koncerte dozvoljava neometano snimanje istih u svrhu neprofitne razmjene. U jednom trenutku je išla toliko daleko da je dozvoljavala fanovima da svoje uređaje za snimanje direktno priključe na miks pult tijekom koncerata, ali obzirom da su se takve visokokvalitetne snimke kasnije prodavale, danas je upotreba uređaja za snimanje svakome ograničena na vlastiti mikrofon, odnosno 'preko zraka'.
To je važno za napomenuti jer je ulazak na koncert Dave Matthews Banda koji se dogodio u četvrtak u Palasport dvorani u Padovi u susjednoj Italiji, bio jedan od 'najbezbolnijih' ulazaka na koncert, kad je u pitanju sigurnosna aktivnost osoblja na ulazu. Redari uopće nisu obraćali pažnju ni na velike objektive fotoaparata koje su posjetitelji unosili, a kamo li da su tražili diktafone. Jednostavno; tko je imao kartu ušao je bez ikakvih neugodnosti, ili nedajbože detaljnog prepipavanja.
Za razliku od koncerta Dave Matthews Banda u Beču koji je mjesecima unaprijed bio rasprodan, Padova kao da je ostala izvan fokusa. Ulaznica je bilo u prodaji i na dan koncerta, a dvorana kapaciteta pet-šest tisuća ljudi nije bila puna. U tom 'intimnom prostoru' (za bend koji u SAD-u zna skupiti po nekoliko desetina tisuća ljudi na open air nastupima). Nije bilo niti jednog video zida, a cjelokupna atmosfera podsjećala je na period kad je grupa objavila svoj debi 'Under The Table And Dreaming' iz 1994. godine.
'Svirat ćemo tiho i polako, a kasnije još tiše i još laganije', izjavo je Dave Matthews po izlasku na binu, što je na prvu loptu zvučalo kao povrijeđeni ego američke stadionske zvijezde koja na europskom koncertu ugleda šačicu posjetitelja, no bilo je daleko do toga. Dave Matthews Band je u skoro trosatnom nastupu cijeli događaj učinio nezaboravnim. Tome je prije svega pridonio frontmen Dave Matthews davanjem sebe i trošenjem glasnica kao da je u pitanju posljednji koncert u životu i da 'sutra' ne postoji. Po pitanju igranja aranžmanima, improvizacija punih katarze i emotivne angažiranost, radi se o bendu za koji autor ovih redak može reći da su rijetki izvođači koji je mogu otpuhati s bine u bilo kojem smislu. O tome koga DMB u ovom trenutku može sve otpuhati s pozornice nije učtivo pisati.
Koncertno je predstavljen recentni album 'Big Whiskey and the GrooGrux King', odnosno pjesme: ''Grux', 'Shake Me Like a Monkey', 'Funny the Way It Is', 'Lying In The Hands Of God' i 'Seven'. No grupa je nezaobilazno dotaknula i neka od 'glavnih mjesta' svog opusa među kojim su pjesme: 'So Much to Say', 'Two Step', 'Don't Drink the Water', 'Satellite' i 'Seek Up'. Službeni dvosatni dio koncerta završio je s Dylanovom 'All Along The Watchtower' koja je na koncertima DMB-a uvijekposljednja na set listi. Naravno energična i lucidna verzija iste u izvedbi Dave Matthews Band je uistinu jedna od najboljih obrada iste.
Bisevi su bili nezaobilazni. Publika je neumorno zahtijevala još, a najveće iznenađenje je slijedilo kad je bend zasvirao pjesmu 'Sledge Hammer' Petera Gabriela. Prvi bis je završen s pjesmom 'Grux' koju je Matthews posvetio LeRoi Mooreu, na čijem mjestu su na ovoj turneji trubač Rayshawn Ross i saksofonist Jeff Coffing, a bend je pojačan i s gitaristom Timom Reynoldsom s kojim je do sada Dave Matthews znao bez benda nastupati i izvoditi pjesme DMB-a.
Sam Dave Matthews je također bio oduševljen prijemom talijanske publike, a svoje emocije po tom pitanju je iskazao riječima: 'Osjećam se kao debeli dječak pred tortom.' Veliko finale predstavljala je skoro petnaestominutna verzija pjesme 'Two Step', koja je definitivno zacementirala DMB sljedbeništvo za četiri tisuće Europljana u Padovi kojima ostaje u nada da će Dave od sada češće skoknuti do starog kontinenta. Razloga svakako ima.
