Pročitajte i ovo
Novu zagrebačku koncertu sezonu sinoć je u krcatom Boogaloou otvorio Jello Biafra sa svojim svježim bendom The Guantanamo School of Medicine. Pionir hard core poetike, osnivač zloglasnih i iznimno utjecajnih Dead Kennedys, govornik, političar, anarhist i, iznad svega, borac za ljudska prava, stigao je prvi put pred zagrebačku publiku u trenutku kada se u nas koplja lome oko referenduma, Varšavške, lažiranih utakmica, golf terena...
Ništa Jello o tome nije znao, a opet sve mu je jasno. Krive su pohlepne korporacije, Obama, Bush i ostali odličnici Novog svjetskog poretka te svi oni koji svijet drže porobljenim. Čovjek s time bavi zadnjih tridesetak godina, pa zašto mu ne bismo vjerovali? Uostalom, po svemu sudeći bit će kandidat Zelene stranke na idućim predsjedničkim izborima u SAD-u, što bi za glazbenika koji je 1985. umalo završio u zatvoru zbog Gigerovih penisa na omotu albuma 'Frankenchrist' bila poprilična satisfakcija.
Od nekadašnjeg bijesa Dead Kennedysa, u glazbenom smislu, scenski nastup Jelle Biafre zadržao je podosta toga. Od kad je izašao na binu u zakrvavljenoj košulji, dok na bisu nije ostao gol do pasa, ovaj glasni buntovnik neumorno je propovijedao, izvikivao parole, vrištao u mikrofon i lamatao rukama kao da nisu njegove.
A sve to radio razdragano poput djeteta. Doduše, pomalo poremećenog, neuračunljivog i neodgojenog djeteta, ali s dovoljno šarma, kao krunskim dokazom da ništa od toga nije puko glumatanje. Jello ima na leđima već 52. godine, koji kilogram viška i prosijedu kosu, no to ga nije spriječilo da se dvaput baci u publiku, što je još uvijek duplo više od naše proslavljene stagediverice Anđe Marić.
The Guantanamo School of Medicine njeguju kudikamo mekši zvuk od Dead Kennedysa, s kojima im je usporedba jednostavno suđena. Konkretno buntovne 'Clean as a Thistle', 'New Feudalism', 'Panic Land', 'Three Strikes' i ostale pjesme s njihova prvijenca 'The Audacity of Hype', sinoć su, ipak, zvučale dovoljno sirove, s dozom gitarističke psihodelije, da mogu proći pod egidom hard core punk. No, stavljati danas lik i djelo Jelle Biafre u nekakve ladice, sasvim je besmisleno.
Ako se sinoć neki zadrti katolik počeo premišljati, ako je neki poslodavac odlučio radnicima isplatiti zakašnjeli regres ili ako je netko vijesti iz sutrašnjih novina odlučio ne uzimati zdravo za gotovo, Jello Biafra koncert će smatrati uspješnim. A svi oni koji su došli samo po 'California Über Alles' i 'Holiday in Cambodia', dobili su što su htjeli. U svakom slučaju - nitko nije otišao nezadovoljan.
