Pips Chips & Videoclips odluče otprilike svake dvije godine provjeriti mogu li u Zagrebu i dalje računati na pune dvorane. Sinoćnji koncert u Tvornici kulture potvrdio je da sintagma 'najomiljeniji zagrebački bend' još uvijek vrijedi, a rasprodanom klubu Pipsi su se odužili dvosatnim koncertom, s repertoarom kakvog bi vjerojatno unaprijed potpisao svaki zagriženi fan. Doduše, oni koji su se zakačili na Pipse u posljednjih pet, šest godina možda bi imali poneki prigovor, no i to je sasvim u redu, budući da ne postoji nešto što se zove savršena set-lista.
Pročitajte i ovo
Prije izlaska zvijezda večeri, publika u Tvornici dobila je na poklon nastup Đane Šegon i njezinih Superneona, što je njihov prvi nastup od izlaska debija 'Luna' prije godinu dana. Ovakvim ritmom nastupanja, ne bi iznedadilo da Đanu i njezin bend, oformljen od iskusnih zagrebačkih glazbenika, ne vidimo uživo više nikad. Što bi doista bila šteta, jer je ova turistička djelatnica, učiteljica skijanja, nekadašnja prateća pjevačica Pipsa i dobitnica Porina s grupom Kultura, sinoć na sceni Tvornice pokazala sav svoj osebujan talent, koji je godinama sebično skrivala od nas.
Njezina superiorna vokalna izvedba i autoritarno vladanje pozornicom, učinilo je da pjesme 'Dišem', 'Dlake' i 'Kobac' hipnotički zarobe pažnju nespremnih gledatelja, od kojih se većina prvi put suočila s turobnim i moćnim zvukom kakvog priozvode Superneoni. Ukročena energija koja grčevito pokušava eksplodirati poput vulkana iz grla i tijela Đane Šegon, svoj je vrhunac doživjela tijekom izvođenja pjesme 'Superneon', nakon koje smo se prepali da je Đana Dubravku ukrala show.
Ipak, kad su se Pipsi pojavili s rogovima na glavi i izveli a capella verziju 'Motora' Divljih jagoda, svi strahovi bili su otklonjeni, a pesimisti razoružani. Ponešto izmijenjena postava Pips Chips & Videoclipsa klapskim je otvaranjem spektakla momentalno pridobila publiku na svoju stranu, tako da su mirno mogli nastaviti s 'Motorcycle boy' i 'Teroristi plaču', znajući da se početna euforija neće istopiti barem prvih petnaest minuta. A nije se istopila još dugo. Štoviše, inspirativnim izvođenjem prvog singla 'Gume na kotačima', 'Malene', 'Plači' i 'Idealne pop pjesma za astronaute' podigli su temperaturu u dvorani koja je ionako poznata po katastrofalnoj klimatizaciji.
Dubravko Ivaniš znao je što znojna lica u klubu žele i ponudio im je adrenaliske bombe 'Rosita Pedringo', 'Seks u školi', 'Supermama', 'Zdenka i vanzemaljci', a iznenađenje za sve one koji znaju svaki akord Pipsa napamet, zvalo se 'Ljeto 85'. Iako ex-Ripper i dalje u velikom dijelu nezainteresirane javnosti ima status čangrizave i depresivne zvijezde u padu, gola je istina da je Ivaniš na stageu jedan sasvim prijateljski raspoložen i dječje razigran rock frontmen.
Tako je bilo zanimljivo svjedočiti kako Dubravko na nezgrapno simpatičan način iskazuje privrženost prijatelju i suradniku Danijelu Biffelu, čiju su odličnu pjesmu 'Na balkonu' Pipsi izveli sinoć u Tvornici, te vidjeti sreću na Ivaniševu licu dok je publika zborno izvodila 'Poštara lakog sna', 'Nogomet' i 'Boga'.
Bilo je tu i još iznenađenja, poput obrade pjesme 'Poslednji dani' od Idola te činjenice da su tek u 90-oj minuti koncerta Pipsi izveli prvu pjesmu s albuma 'Drveće i rijeke', onog CD-a zbog kojeg se uz njihovo ime zadnjih godina ispisuju i nazivi utjecajnih svjetskih glazbenih časopisa Mojo i Uncut, koji su 'Drveću' dali velike komplimente.
Tako ostaje žal što smo tek u sudačkoj nadoknadi iz te faze čuli samo 'Susjede' i '2x2', no izvedba ove potonje pjesme, kojom je završen regularni dio koncerta, nagnala nas je da oprostimo Ripperu zvanom Dudo njegova povremena nepotrebna, ali tako karakteristična prenemaganja za mikrofonom. Desetominutna verzija hipnotičke '2x2' bio je intimni vrhunac koncerta, a osjećaj velike bliskosti s obožavateljima Pipsi su uspjeli održati i tijekom dva bisa, izvođenjem 'Foxtrota', 'Boga' i odjavne 'Na putu prema dolje'.
Dubravko Ivaniš nakon koncerta u Tvornici i dalje ostaje omiljeni zagrebački mrgud, koji je nakon godina truda uspio postići da se na koncertima Pipsa više ne čuje povik 'Dinamo!' negdje iz dubine dvorane, a to je platio prestankom masovne obožavanosti. No, ako bendu to ne smeta, njihovim sljedbenicima smeta još i manje. Jer, puno se bolje s Pipsima znojiti u Tvornici, nego ih doživjeti u komotnoj atmosferi nekog velikog sportskog kompleksa.
