Iako sam na početku bila skeptična, kao ljubiteljica nešto manje bpm-a nego što broji techno, na kraju mi je bilo drago što sam se dala nagovoriti jer Mongros je riječima vrlo teško opisati, njega naprosto treba doživjeti. Organiziranim prijevozom, točnije autobusima, tisuće ljudi u 14 sati iz Barcelone je trebalo krenuti u 200-tinjak kilometara udaljenu pustinju. Odlazak se malo prolongirao, a na svaki upit kada ćemo više ići, ležerni Španjolci smirivali bi nas riječima 'opustite se, u Barceloni ste'. Tako smo u 15 sati krenuli na dvosatnu vožnju prema odredištu, a isti scenarij odvijao se u svim većim španjolskim gradovima.
Pročitajte i ovo
Doslovno usred ničega, na pustopoljini bez trunke hlada, igrom slučaja najtoplijeg dana ove godine kada se temperatura dizala do 40 stupnjeva, stigli smo do cilja. Tisuće automobila, autobusi i horde već u 17 sati vrlo dobro raspoloženih posjetitelja dalo je naslutiti da se sprema nešto veliko. Ušli smo unutra bez imalo čekanja, a dobro raspoloženi zaštitari poželjeli su nam dobru zabavu.
Techno, hard techno, minimal, hip-hop i drum&bass floorovi u kasno popodne bili su dupkom puni maštovito kostimiranih plesača. Bilo je tu maloljetnih ili jedva punoljetnih ljubitelja elektronske glazbe, no Monegros je posjetilo i mnoštvo populacije u petom desetljeću željene dobre zabave. Party je dosegnuo vrhunac kada je DJ Murphy prisutnima pokazao svoju savršenu schratch tehniku miksanja i to nastavio raditi sljedeća dva sata. Du Art svojim nastupom nikome prisutnim nisu dali sjediti, a apsolutno su se svi rasplesali kada je na DJ pult stupio Dave Clarke. Ljubitelji elektronike iz različitih dijelova Europe stigli su čuti Laurenta Garniera koji ih nije iznevjerio, a brojnu publiku ispred svojeg stage okupio je i Ben Sims.
Organizatorima apsolutno sve pohvale, jer zaista nije lako kordinirati više od 40 000 ljudi, no njima je to pošlo za rukom. Niti na jednom od brojnih šankova, niti u restoranu, u prodavaonici cigareta ili suvenira nije se stvarala gužva i nitko na ništa nije čekao duže od tri minute. Sve pohvale i španjolskoj policiji koja nikome nije stvarala probleme. Pozitivna atmosfera i zarazno dobra energija protezala se Monegrosom čitavih 20 sati, i činilo se kao da ama baš nitko s partya nije otišao do nedjelje, u 13 sati, kada je glazba utihnula. Tada se rijeka plesača s osmjehom na licu i prašinom po čitavom tijelu uputila prema autima i autobusima kućama, velika većina s mišlju kako će se sljedeće godine definitivno vratiti.
