Kelly Clarkson: Za deset godina bit ću luda!

Kako ste došli do naslova albuma ‘All I Ever Wanted’?

Pročitajte i ovo Francuska verzija Oscara Film o ubijenim redovnicima dobio tri Cezara Krvavi pohod u New Yorku Krvavi pohod: Mladić ubio očuha, bivšu i njezinu majku pa pregazio pješaka

Kad smo prvi put počeli razmišljati o naslovu za album, imali smo zaista mnogo varijacija i jedna od njih je bila vrlo slična naslovu 'Funhouse and Circus', kao i mnogo drugih albuma koji su u to vrijeme izlazili. Na kraju smo se odlučili za 'All I Ever Wanted', jer je to bilo ime moje omiljene pjesme s albuma. Volim soul i rock i upravo ta pjesma sadrži sve elemente bitne za naslov ovog albuma, a sve što sam ikada željela raditi je baviti se glazbom budući da volim sviranje, pjevanje uživo, snimanje i pisanje. Jednostavno, ova pjesma je sve to obuhvatila.

S kim ste sve surađivali na ovom albumu?

Volim raditi s novim ljudima, uskladiti zajedničke vibre i dobiti sasvim drukčiji zvuk od prijašnjeg. Menadžer i ja smo umirali od smijeha koliko je ovaj album drukčiji od prošlog, toliko drukčijih, novih zvukova, ali su svi ustvari vrlo bliski meni, tako da je to drukčije te u jednu ruku i moj osobni razvoj.

Kakav je osjećaj bio producirati svoju prvu pjesmu?

To je zapravo moj prvi put da izvodim pjesmu koju sam sama producirala. Bilo je vrlo zabavno. Menadžer mi je dao zadatak da sama produciram pjesmu ' If No One Will Listen ', posljednju na albumu. Bilo je zanimljivo iskustvo otići u studio i napraviti svoju pjesmu. Imala sam ustvari zadatak sama proći kroz pjesmu, preslušati je, ustanoviti što mi se ne sviđa i to popraviti. Na kraju su sve to pogledali, doradili neke sitnice i stvar je bila gotova. Glazbenici u Nashvilleu toliko su zadivljujući da sam još pod dojmom! Odlični su oni i iz Los Angelesa, ali u Nashvilleu... to je potpuno drukčiji svijet. Svi oni su tek došli ovdje i adaptirali se savršeno. S njima sam uvidjela kako produkcijski posao ustvari i nije toliko strašan, ti su dečki zaista odlična i zabavna ekipa. Sve u svemu producirati vlastitu pjesmu bilo je vrlo zabavno iskustvo.

Koja ti je najdraža pjesma na albumu i zašto?

Imam zaista puno omiljenih i dragih pjesama na ovome albumu. 'If I Can't Have You!' mi je favorit. Radila sam je s Ryanom Tedderom. To je posljednja pjesma koju smo zajedno napravili. Došao je k meni s briljantnom idejom o pjesmi. Ta pjesma mi je pomalo seksi i jednostavno je obožavam. Nikada nisam snimila pjesmu koja zvuči seksi i još je plesna poput ove. Ova je ispala pun pogodak!
Bilo ju je zabavno snimati, snimili smo je tako da se moji vokali razlikuju, stavili smo malo efekata i dobili zaista posebnu pjesmu, jer još nikada nisam na pjesmu potrošila toliko vremena i dorađivanja. Bilo je zabavno!

No definitivno mi je najdraža 'All I Ever Wanted ', i mislim da je to očito jer cijeli album nosi to ime. Vjerojatno mi je to omiljena pjesma samo zato što ima prizvuk 70-ih, ima dušu, prava rock pjesma. Takve pjesme nemate priliku prečesto čuti ili slušati. Zabavno ju je pjevati i veoma se veselim što ću je uskoro svima moći pjevati po turnejama. Toliko mi je snažna i već sada znam da mi puno znači, kao i ' Cry ' i ' I Do Not Hook Up '. Ne mogu dočekati objavljivanje tih pjesama!

Ispričaj nam nešto o prvom singlu s albuma 'My Life Would Suck With You'?

Max i Luke došli su s idejom za tu pjesmu i to je zapravo samo drukčija verzija pjesme koju sam dobila i za koju sam mislila da je odlična, kvalitetna, ali sam je željela napraviti na svoj način, kao i druge na albumu. Htjela sam biti sigurna da će ta pjesma predstavljati mene. Rekla sam im kako bih izmijenila neke detalje, učinila je malo drukčijom, težom i nakon nekog vremena oni su se složili sa mnom. No to nije jedina pjesma s albuma koju smo tako promijenili. Isto smo učinili i s pjesmom 'Since You've Been Gone'. Smatrala sam da je preblaga jer volim zvuk tvrdog bubnja i heavy gitare. Samo je žešća glazba dovoljno zabavna i dobra za turneju.
Zaista me zanima kako će ljudi reagirati na te dvije pjesme. Jedva čekam da ih otpjevam u ovom novom, malo promijenjenom izdanju.

Koliko je 'All I Ever Wanted' drukčiji od svih ostalih albuma koje si radila?

Ne bih htjela reći da je lakši ili teži, mislim da je jednostavno samo drukčiji. Kako uvijek na albumu radiš s drukčijim ljudima, primjerice Sam i Luis s kojima nisam radila četiri ili pet godina. Imaju film iz neke druge sfere. Za Howarda nisam ni čula do sada. Obično se slažem s većinom ljudi s kojima sam poslovno okružena, jer volim različite stilove glazbe i različite ideje, posebno ovo kako je Howard pridonio svojim stilom i skinuo moj ton. Također da ne izostavim Ryana s kojim sam se, kao što sam već rekla, odmah našla i napravili smo par odličnih pjesama bez problema.

'All I Ever Wanted ' je jednostavno zabavan album, samo drukčiji od svih prije. No moram priznati da je to također jedan od najlakših albuma koje sam do sada napravila, vjerojatno zbog mog menadžera. On vodi brigu o poslovnim i produkcijski problemima, što očito radi vrlo dobro jer do sada ni u jednom trenutku moj posao i stvaralaštvo nisu došli u pitanje. A na meni je samo da dođem u studio, pišem pjesme i da se igram ispred mikrofona, a to je ono što volim najviše na svijetu.

Kako crpiš inspiraciju za glazbu i koliko ima osobnog iskustva u tvojim tekstovima?

Moji tekstovi su uvijek dosta osobni jer čovjek mora imati iskustva da bi mogao uopće pisati o nečemu. U zadnje vrijeme sam pisala s mnogo različitih ljudi i ponekad bi mi netko poslao neku ideju za pjesmu. Objasnio bi mi kako ju je zamislio, kakva je fabula, što naravno poslušam jer moram shvatiti tu bit i dubinu. Poslije sama znam odakle trebam početi pa napišem cijelu pjesmu sama. Zabavno je to raditi, a pogotovo mi je bilo zabavno raditi pjesmu 'Cry'.

To je čak jedna vrsta terapije za mene. Odem kući, sjednem i zapisujem sve što mi se u tom trenutku vrti u mislima. Iako pjesma ' Cry ' zbog naslova zvuči tužno, ona to u stvari nije. Tužna je samo u jednom dijelu, više je onako dramatična i to se osjeća. Uvijek je lijepo pisati o nečemu što si već proživio, o nečemu što je svakodnevno oko nas, pogotovo kad to treba sročiti na papir i od toga stvoriti pjesmu. Bilo bi čudno da pišem o ljubavi, a da je nikada nisam doživjela ni osjetila, zar ne?

'All I Ever Wanted ' je jednostavno zabavan album, samo drukčiji od svih prije. No moram priznati da je to također jedan od najlakših albuma koje sam do sada napravila. Na meni je samo da dođem u studio, pišem pjesme i da se igram ispred mikrofona, a to je ono što volim najviše na svijetu.

Opišite smjer albuma ‘All I Ever Wanted’?

Dosta muzikalno - rekla bih da je smjernica ovog albuma. Sva četiri albuma koja sam do sada izdala bila su poprilično drukčija jedan od drugog, no u osnovi svi su u glazbenom smislu pop-rock, samo je u ovaj dodano malo soul začina. No ovo je definitivno tekstualno najslobodniji album. U tekstu osjećate slobodu izražavanja, kao da vam govori izravno u lice. Kako sam već navela, glazba je mješavina soula i rocka te je ovaj album do sada po meni zbog ritma najplesniji. Pjesma 'All I Ever Wanted ', od koje je album preuzeo ime, potpuno je drukčija od svih pjesama koje sam do sada izvodila. Također moram naglasiti da sam sigurna kako će pjesma ' I do Not Hook Up' izluditi moje obožavatelje, jer će uz nju moći skakati i pljeskati rukama. Jednostavno je nekako životna pa vjerujem da će se mnogi moći poistovjetiti s pričom. Ovaj je album stvoren da ga se izvodi po koncertima i jednostavno imam osjećaj kako neću moći dočekati trenutak da napokon krenem na turneju s bendom i počnem pjevati uživo pred obožavateljima. Veselim se reakcijama publike!

Čini se da ste jako bliski s bendom, možete li nam ukratko nešto reći o njemu?

Obožavam svoj bend jer sam sigurna da je najbolji bend na svijetu. Uskoro ćemo zajedno proslaviti rođendan klinca jednog člana grupe. Smatram kako je to važno, jer doslovno provodim više vremena s ekipom iz benda nego s vlastitom obitelji. S vremenom vam ekipa glazbenika postane poput obitelji, naravno na drukčiji način. Moram priznati da ih zaista volim jer su to odlični ljudi! Iznimno su talentirani, a međusobno su toliko različiti da je to kombinacija iz snova! Svaki od njih je pod različitim glazbenim utjecajima, jedni su rokeri, drugi punkeri, a vođa benda je pak potpuno pop orjentiran, pa ga svi zezamo zbog toga jer čovjek jednostavno zna sve moguće o pop kulturi.

Zaista se može reći kako su totalni miks i kako je trebalo neko vrijeme da se svi uigraju i nađu svoje mjesto u bendu gdje mogu dati najbolje od sebe. Sada kad je to već gotova stvar i kad svatko od njih zna što mu je činiti, moram priznati da su savršena i najbolja ekipa za turneje. S njima nikad nema problema.

Često sam čula priče o glazbenim umjetnicima koji imaju problema s turnejama zbog činjenice što su odvojeni od kuće, obitelji i to im stvara neugodan pritisak. Tako da za sada mogu reći da sam jedna od sretnica zbog ovakve ekipe. Recimo ja jedva čekam da krenemo na put jer osobno uživam spavati u busu i buditi se na različitim lokacijama svako jutro! Možda mi to poslije neće odgovarati, ali za sada maksimalno uživam.

Opišite u kojem ste smjeru htjeli krenuti po stilskom izričaju ambalaže albuma?

Htjela sam da bude svjetlijih tonova, nekako da djeluje zabavno i pomalo funky. Prijatelji mi stalno govore da sam uvijek u crnom i da djelujem kao neki mračnjak. Zaista ne znam zašto to misle, jer vjerujem da sam pristupačna i plaha osoba. Baš sam zbog toga htjela da album bude veselijih i svjetlijih boja. Tako da smo u procesu stvaranja iskoristili dosta jarkih boja. Zbog toga me prijatelji već sada zezaju kako izgledam kao super junakinja, pogotovo zbog naslovnice albuma. Na naslovnici su iza moga lika svijetle boje, a cijeli album je nekako pozitivan i djeluje maksimalno optimistično. Super junakinja mi je još uvijek neka vrsta enigme, ali ajde, fora mi zvuči. Čak i neke pjesme poput 'Cry', koja na prvu zaista zvuči tužno, vraća vas u mlađe dane i sagledavate sve što ste morali proći kroz svoje odrastanje, a 'Cry' je upravo pjesma koju želite slušati kada razmišljate o prošlosti. Nekako mi djeluje da je to način koji sam željela da je doživite i da joj pristupite. Sve u svemu vrlo sam zadovoljna izgledom i dojmom kakav album ‘All I Ever Wanted’ostavlja.

Volite li se fotografirati?

Bila bih najveći lažljivac na svijetu kad bih rekla da se volim fotografirati. Ne volim! Što se toga tiče potpuno sam u krivoj struci! Super je vidjeti što su ljudi u stanju složiti iz fotografije i ja se uvijek potrudim napraviti nešto smiješno na snimanju, tako da se veselim trenutku kada ću vidjeti fotografije. Kao recimo kad su mi stavili svakakve kičaste sitnice po licu. To mi je bilo zabavno jer je djelovalo kao da sam stavila masku pa sam se uživjela u neku drugu ulogu.

Volim svoje frizere i šminkere s kojima radim. Uvijek se dobro zabavljamo, ali iskreno, sve te oči koje te prate i na kraju sude je li nešto dobro ili ne znaju izmoriti pa na kraju sve ispadne naporno. Ako nije dobro, mora se ponoviti ili cijela šminka ponovno i sve ispočetka. Fotkanje za ovaj album je ipak bilo zabavno iskustvo jer smo radili sve te svijetle boje, što je bilo nešto novo za mene, a fotograf je zaista bio zadivljujuće brz, što je ključno da fotografiranje ne postane naporno!

Što mislite koliko ste se razvili od 'Miss Independent' ?

Od ‘Miss Independent ‘ ljudi su znali doći do mene i govoriti: 'Pa ide vam puno bolje!' No ja zaista ne mislim da je bolje. Mislim da sam samo izašla iz svoje ljušture u kojoj sam bila. Na početku ste uvijek sramežljiviji, pogotovo kada vam izlazi prva snimka. Brine vas sve, pitate se što ako se ljudi budu smijali. Mislim da sam upravo izašla iz tog oklopa i imam više povjerenja u ljude s kojima radim, čak i dok pišem s njima. U početku nisam imala naviku pisati s ljudima. Obično bih bila sama kada bi mi došla neka ideja i to bih tako i napisala. Meni je to bilo normalno i zabavno. No s vremenom se zbog prirode posla naviknete i tek onda sve krene kako treba.

Zabavlja li se i opušta ponekad Kelly Clarkson?

Volim otići u toplice! To mi je omiljeno mjesto za opuštanje kada se osjećam previše iscrpljena i opterećena poslom. A ponekad jednostavno odem kući u Teksas. To je moje mjesto spasa, vlastiti raj.

Gdje vidite sebe za deset godina?

Nisam jedna od onih osoba koja planira život, tako da zaista ne znam gdje ću biti za 10 godina. Sigurna sam samo da ću pjevati jer je to ono što zaista volim i što znam najbolje raditi. Tako da na pitanje gdje se vidim za deset godina ne mogu dati odgovor jer ga ne znam, a zapravo ni ne želim znati. Mislim da bi takva spoznaja učinila život iznimno dosadnim i monotonim! Tko zna, ja bih recimo za 10 godina mogla biti luda!