Velška grupa Manic Street Preachers objavit će u rujnu album 'Postcards From a Young Man', već sedmi uradak bez Richeyja Edwardsa, osebujnog i talentiranog glazbenika koji je uvelike zaslužan za uspjeh ove alter-rock skupine, koja je zenit popularnosti dosegla u drugoj polovici devedesetih.
Pročitajte i ovo
Richard James Edwards, gitarist i tekstopisac Manicsa, nestao je 1. veljače 1995., dva mjeseca nakon što je navršio 27 godina i godinu dana prije objavljivanja hvaljenog albuma 'Everything Must Go' na kojemu je ostavio jak autorski pečat.
Edwards je nestao na dan kada je s pjevačem i solo gitaristom grupe, Jamesom Deanom Bradfieldom, trebao poletjeti za SAD, gdje su ih očekivale promotivne zadaće. Kasnije je otkriveno da je dva tjedna prije nestanka, svakoga dana dizao s banke po 200 funta te je zaključno s 1. veljače, podigao ukupno 2800 funta. Nestanak je dan kasnije policiji prijavio menadžer grupe Martin Hall, a Richeyjevi roditelji u lokalnim novinama objavili su oglas: 'Richarde, molimo te da se javiš. Vole te mama, tata i Rachel.'
Glazbenik je zadnji put viđen kako 1. veljače izlazi iz hotela Embassy u Londonu, ulazi u automobil i, prema policijskom izvješću, odlazi u svoj stan u Cardiffu, do kojeg, čini se, nikad nije stigao. David Cross, obožavatelj benda, tvrdi da je Richeyja vidio 5. veljače na autobusnoj stanici u gradu Newportu, a dva dana kasnije taksist Anthony Hatherhall vozio je Edwardsa od hotela King's u Newportu do benzinske postaje Severn, na kojoj je, tjedan dana poslije, pronađen glazbenikov automobil.
Policija je, prema ostacima hamburgera i praznom akumularotu, utvrdila da je u autu definitivno netko živio nekoliko dana, a kako se u blizini postaje nalazi most Severn, u prošlosti poznat kao popularno mjesto za samoubojice, jedna od teorija jest i da je Richey skočio s mosta u smrt. Takav zaključak naišao je na veliku osudu mnogih koji su intimno poznavali Richeyja, s obzirom da je, kako kažu, on prezirao samoubojice, što je često isticao i u intervjuima.
Pa gdje je onda Richey Edwards? Neki ga često susreću na čuvenoj plaži Goa u indiji, a može ga se vidjeti i po Kanarskim otocima. Nijedno njegovo viđenje policija nije mogla potvrditi, kao ni ono koje se 2003. godine dogodilo u Sarajevu. Tada su lokalni mediji premijeli vijest da su neki fanovi grupe, tijekom Sarajevo Film Festivala, susreli Richeyja u jednog kavani. Bio je debeo, bradat i s obojanom plavom kosom, a prepoznali su ga po kontroverznom natpisu '4 real' kojega je urezao na lijevog podlaktici.
U međuvremenu, grupa Manic Street Preachers nastavila je s radom. Nakon što su dobili blagoslov Edwardsove obitelji, prvo pojavljivanje bez njega imali su 29. prosinca '95., kada su nastupili kao predgrupa za The Stone Roses na Wembleyju. Prošle su godine objavili album 'Journal for Plague Lovers', na kojemu su uglazbljeni isključivo stihovi koje je Richey Edwards ostavio za sobom, a uglavnom ih je pisao tijekom svojih bolničkih dana.
Prema britanskoj pravnoj tradiciji, osoba može proglasiti mrtvom nakon sedam godina od dana nestanka. Richeyjevim roditeljima takvo nešto nije padalo na pamet, no zakon ih je 23. studenog 2008. na to prisilio. Članovi Manic Street Preachersa, James Dean Bradfield, Nicky Wire i Sean Moore, doživjeli su taj dan 'jako emotivno'. U razgovoru za Mail on Sunday izjavili su: 'Svi mi i dalje sanjamo da će se Richey jednog dana vratiti.'
Dok se to ne dogodi, viđenja Richeyja Edwardsa po planeti će se nastavljati, no službena istraga je okončana. Ako ga sretnete, fotografirajte ga i pošaljite nam fotku. Dobro bi nam došla jedna svjetska ekskluziva...
-
Osvanula snimkaVIDEO Gorjela je hrvatska svlačionica nakon povijesne bronce: Poslušajte što su pjevali
-
JE LI OVO KRAJ?VIDEO Filip Pejić na FNC-u u Njemačkoj nokautiran najružnije i najtužnije u karijeri
-
ZA LJUBITELJE DIZANOG TIJESTANi krafne ni fritule - isprobajte recept za talijanske bombolone, oduševit će vas
