Iako sam najavio tiskovnu konferenciju, ne zamjerite mi, nisam u Hrvatskoj, a mislim da nije ni potrebna. Odlučio sam sastaviti službeni dopis kojim ću se obratiti svim zainteresiranim medijima te iznijeti svoj stav o ovogodišnjem hrvatskom izboru pjesme i izvonača za Eurosong.
Pročitajte i ovo
Nisam ljutit otišao s pozornice (kao što neki mediji izvještavaju), već sam procijenio da je vrijeme da odem, nakon što sam čestitao pobjednicima. Naime, voditelji su zaboravili da bi bilo u redu da se i meni zahvale na sudjelovanju, a i to je ipak bio Darijin trenutak pa smatram da sam postupio ispravno. Ne zamjeram nikome ništa, ali tako je bilo... Nisam se ni povukao iz javnog života nakon osvojenog 2. mjesta u finalu. Moj odlazak u London, odmah nakon finala, bio je ranije dogovoren i, unatoč velikom umoru, odlučio sam otići na put i profesionalno odraditi unaprijed dogovorene obveze.
Ne osjećam se gubitnikom, kao što ni u jednom trenutku nisam nikoga od natjecatelja Dore uvrijedio, a niti mi na kraj pameti nije bilo i neće biti osporavanje uspjeha i pobjede Darije Kinzer. Prihvativši novi koncept natjecanja, svjesno sam prihvatio i sve njegove moguće prednosti i nedostatke, ipak vjerujući da će mi moja ljubav prema glazbi, iskrenost i entuzijazam s kojima ulazim u svaki novi projekt te brojna i vjerna publika pomoći u ostvarenju mog dugogodišnjeg sna da predstavljam svoju zemlju na izboru za najbolju pjesmu Starog kontinenta.
Iako je to vrlo čest slučaj u mom poslu, moje obraćanje i nezadovoljstvo neće nikada biti potaknuto kuloarskim naklapanjima 'rekla-kazala', već samo i uvijek argumentiranim činjenicama, a smatram da, nakon dva mjeseca besplatnog rada i ulaganja svoga truda i vremena na projektu „DORA 2011“, imam pravo i na svoje mišljenje, odnosno ukazivanje na nepravilnosti u nadi da će se one ispraviti u budućnosti za druge sudionike Dore.
Moja 'istina' vezana je isključivo uz tehničke nepravilnosti i, vjerujem, nenamjerne organizacijske propuste koji su mi onemogućili ravnopravno nadmetanje te potaknuli poklonike moje glazbe da sumnjaju u regularnost završnog telefonskog glasovanja. Nadam se da će ekipa Dore uvažiti neke od mojih primjedaba i možda dogodine unaprijediti sustav za glasovanje. Naime, još tijekom glasovanja u superfinalu, počeli su meni i mojem timu putem mobitela, elektroničke pošte i društvenih mreža pristizati brojne poruke nezadovoljstva zbog nemogućnosti glasovanja, bilo putem poziva ili SMS-a, za mene i moju izvedbu. Ne radi se ovdje o nekoliko pritužaba, već o stotinama poruka (dio njih donosim u privitku) koje sve govore o sličnom problemu, a taj je da moja publika u većini pokušaja nije uspjela ubilježiti svoj glas. Dopustit ćete da primijetim kako to nije pošteno ni prema meni, kao ni prema kojem drugom izvonaču ukoliko je imao istih problema.
Organizacijska nastojanja da se svakome osigura jednak tretman ovdje su za mene završena jer vjerujem svojoj publici i ponajprije iz poštovanja prema svim tim ljudima, obraćam se sada vama. Nedopustivo je da, ako se već prihvaća isključivi, i to petominutni, sustav telefonskog glasovanja, taj isti zakazuje u tolikom broju slučajeva te potiče spekulacije o regularnosti izbora i finalnog ishoda te su opravdani prigovori moje publike koja je nezadovoljna činjenicom da njihovi glasovi nisu mogli biti ubilježeni. Ukoliko pružatelj usluga i organizator natjecanja nisu bili u stanju osigurati dovoljan broj linija i kvalitetnu telekomunikacijsku infrastrukturu, tada je bilo potrebno pristupiti drugačijem modelu izbora. Ovako, zbog netransparentnosti, nitko nikada neće znati koliko je glasova prikupio ili mogao prikupiti u pet (!) minuta. Vjerujte, gorak je i nezavidan osjećaj kada je vaš višetjedni trud bačen na rulet koji se zove televoting, a posebice sada kada nije osigurana njegova optimalna upotreba.
Isto tako, u nastavku ću ukratko navesti činjenice za koje osnovano mogu sumnjati da su dovele do nerealnog broja glasova u mome slučaju:
- broj 065 500 512 i SMS sadržaj DORA12, koji je bio ubilježen uz moje ime svih šest eliminacijskih emisija i na koji je moja publika već bila naviknuta glasovati, u finalnoj je emisiji pridružen Dariji Kinzer i njenoj izvedbi pjesme 'Lahor', stoga su mnogi ljudi bespotrebno bili zbunjeni ili nisu uočili zamjenu brojeva (napominjem da je dodjela tih brojeva dvama finalistima bila predvinena Pravilnikom, ali gledateljstvo s time nikada nije bilo upoznato pa možemo sumnjati da je dovedeno u krivu vjeru). Taj isti broj još uvijek stoji na internetskoj stranici Dore kao broj na koji se glasa za Jacquesa Houdeka!
- Dariji Kinzer je, uz moj 065 500 512 za 'Lahor', za pjesmu 'Stotinama godina' ponovno dodijeljen i broj 065 500 513, broj na koji njeni glasači za nju, već naviknuti, glasuju 6 tjedana!
- voditeljica je tijekom emisije krivo pročitala brojeve za glasovanje (umjesto 065 broj započela s 060). Kao izravna posljedica toga, slušatelji Hrvatskoga radija su isto glasali na krivi broj! Javilo nam se nekoliko takvih slučajeva.
Najviše problema od samoga početka bilo je s televotingom. Prisjetimo se samo krivog proglašenja i objavljivanja prolaska dalje jednog izvonača već u prvoj emisiji Dore, zatim produljivanja glasovanja za dodatnih pet minuta u 3. emisiji jer nisu bile aktivirane sve linije svih izvonača (iako to nije nigdje predvineno, već je trebao biti upotrijebljen tjedni televoting). Smatram da bi broj glasova s jedne te iste linije trebao biti limitiran, kao što je to bilo ranijih godina u sličnim projektima jer je to jedini način da se, usprkos manama televotinga, ipak dobije realnija slika glasovanja publike i poštuje normalna distribucija glasova.
Mnogi su mi govorili - organiziraj glasovanje, pa svi to rade, kupi kartice ljudima, zamoli rodbinu i prijatelje, djeda, baku, da glasuju... Ne pada mi na pamet! To je možda u redu u slučaju mladih neafirmiranih pjevača, ali za mene to nikako nije bilo prihvatljivo – ja sam odlučio; ako ću pobijediti na Dori, pobijedit ću prirodno i pošteno – glasovima mojih fanova iz cijele Hrvatske, a ne sa stotinjak telefona obitelji i prijatelja. Čemu taj izbor u tom slučaju služi? Što meni kao glazbeniku, koji živi i radi u RH već deset godina, takva nerealna pobjeda ustvari vrijedi? Takva pobjeda može imati neku vrijednost samo onima koje zadovoljava krajnji rezultat, bez obzira što su svjesni da nije stvaran i što itekako znaju koliko ih je ta „pobjeda“ financijski stajala.
Zašto ne žalim za pobjedom? Ponajviše zbog činjenice da su upravo mene i moj tim nerijetko prozivali radi namještanja ovogodišnjeg natjecanja iako sam u ovaj projekt ušao čista srca i mirne savjesti te se ponašao na najprofesionalniji mogući način tijekom čitava natjecanja – nisam pobijedio, što je, nadam se, dovoljno da se razuvjeri sve zlonamjerne jezike koji su tjednima naklapali o političkim strankama i lobijima koji navodno stoje iza moje unaprijed dogovorene pobjede. Isto tako, smatram da pobjednička pjesma „Lahor“ bolje odgovara Dariji nego meni, čini mi se da sam ja nešto slično pjevao na početku karijere i da nema smisla vraćati se na staro. Iako cijenim sve troje autora, a Boris je bio i moj prvi producent s kojim sam ostvario puno, najiskrenije -
moje srce je navijalo za pjesmu Ante Pecotića „Stotinama godina“ i sebe sam na Eurosongu mogao zamisliti samo u toj pjesmi. Čujem da već postaje hit u Hrvatskoj, prva je na nekoliko radiopostaja i to me veseli! Ante zaista jest jedini pravi autor/pobjednik Dore, pobjednik kojemu je publika dala daleko najviše glasova za obje izvedbe finalista. Smatram apsurdnim da glasovi tročlanog žirija, pa čak da u njemu sjede Quincy Jones, David Foster i Clive Davis, mogu pobiti tisuće glasova publike! Onda ne treba čuditi činjenica da gledatelji slabo glasuju – kako i bi, kada se uvijek nakon glasovanja osjećaju prevarenima? Moram još primijetiti kako je isključivanje tog istog glasa struke pri odabiru izvonača u najmanju ruku čudno. Struka, odnosno žiri, ima PRESUDNO pravo pri odabiru pjesme, ali ne i kod odabira izvonača.
Naposljetku, želim se zahvaliti svim svojim glasačima, svim ljudima koji su bezuvjetno podupirali mene i moj put prema Eurosongu svih ovih tjedana; zahvaljujem se posebice svim članovima žirija tijekom eliminacijskih emisija na brojnim komplimentima koji mi puno znače, brojnim kolegama na podršci, zahvaljujem se cijeloj programsko-produkcijskoj ekipi HRT-a i Dore na profesionalizmu i brizi oko nas izvonača. Hvala i svima vama, predstavnicima medija, koji ste me iznimno korektno pratili tijekom ovogodišnjeg natjecanja.
Moj put ide dalje, glazba je moja ljubav, a ljubav je pobjeda snova nad stvarnošću, kao što sam već više puta rekao. Uživam u pripremi novih projekata koji me očekuju i pripremam lijepe glazbene trenutke za ljude koji su prepoznali iskrene emocije u svemu što radim!
Iskreno i od srca još jednom čestitam Dariji i ostatku tima na pobjedi te im želim da dostojno predstave našu zemlju na prelijepom natjecanju s bogatom tradicijom i lijepom porukom da glazba spaja, a ne razdvaja!
Zahvaljujem na pažnji i još jednom želim istaknuti kako ni u jednom trenutku nisam nikoga želio uvrijediti, osporiti ili obezvrijediti nečiji trud, uspjeh i pobjedu, već ukazati na očite nepravilnosti koje su mi nanijele izravnu štetu i tako odati poštovanje svojoj publici koja je s tolikim žarom navijala za mene i podržavala me u svakom trenutku.
Lijep pozdrav iz Londona!
S poštovanjem,
JACQUES HOUDEK
