Izgleda da nijedan band ne dolazi u Hrvatsku kad je na vrhuncu karijere. I tako je to u svim glazbenim žanrovima. Uvijek su naši gradovi-publika-dvorane zadnja rupa na svirali u koju se dolazi svirat kad band uzduž i poprijeko prijeđe veći dio planete. Tako je i s metal glazbom.
U srijedu su nas konačno po prvi puta posjetili švedski In Flames, predvodnici melodične death metal scene. Ipak, s nekoliko godina zakašnjenja. Unatoč nabrijanosti starih i zrelosti novih pjesama, njihovi najbolji uratci izdani su na albumima ‘Colony’ i ‘Clayman’ iz daleke 1999. odnosno 2000. godine.
No, bilo kako bilo, In Flamesi su dakle konačno Zagreb uvrstili na neku od svojih turneja, a taj balkanski dio započeli su upravo u našoj vrloj metropoli. Tvornica se dosad u nekoliko navrata pokazala kao dobar prostor za metal koncerte. Naročito 2004. godine kada je Machine Head tamo odradio savršen koncert s nadprosječnim soundom. To nažalost nije bio slučaj na koncertu Šveđana, ali o tome nešto kasnije.
Odličan Anders Frieden, pjevač In Flamesa, pokazao je kako frontman mora komunicirati s publikom. Između svake pjesme fanovima se obratio s nekoliko riječi, jednom je obožavatelju iz prvog reda čak u potpunosti ustupio mikrofon da otpjeva refren, što se ne događa gotovo nikad na metal, niti bilo kojim drugim koncertima. Zbog toga i zbog izuzetno energičnog nastupa Andersu skidamo kapu, a skida mu i publika koja mu je samoinicijativno počela pjevati ‘Happy birthday to you’, budući da je upravo na zagrebački datum turneje frontman Flamesa slavio rođendan.
Koncert su počeli s odličnom ‘Pinball map’ i da je sound bio kvalitetan to bi bio jedan od highlighta koncerta. Ali rekao sam već, o soundu malo kasnije. Uslijedili su hitovi iz njihove cjelokupne karijere, što je oduševilo krcatu Tvornicu jer su većinu pjesama pjevali iz sveg grla skupa s bandom. U trenucima čak i glasnije od banda. I tu na kritiku nailazi teza s početka teksta, jer je i sam Anders naglas zapitao ‘Ne znam zašto dosad nismo svirali ovdje, pa vi ste totalno luda publika!!!’
Osobno su me oduševili s ‘Episode 666’, ali ako moramo izdvojiti druge blistave trenutke setliste to su svakako ‘Colony’, ‘Alias’, ‘Only For the Weak’, ‘Come Clarity’.
Unatoč nekim internetskim nagađanjima, Jesper Stromblad još se uvijek nije vratio s odvikavanja od alkoholizma, pa ga i na ovom dijelu turneje mijenja Niclas Engelin. Nekako mi se čini da su zbog te činjenice na setlistu uvrštene pjesme koje nemaju toliko dvogitarskih solaža, pa je oriđiđi gitarista Bjorn Gelotte odradio najveći dio tereta, dok je Niclas tukao samo ritam riffove. Ali to mi se samo čini. Možda sam u krivu.
Uglavnom, publika je uživala od prve do zadnje minute. I ako ću citirati dugogodišnjeg prijatelja i metal izvjestitelja Cikyja, ‘to je jedino bitno’.
I zaista, bio bih licemjer kad bih napisao išta drugo osim da je koncert bio dobar, izvrstan čak. Možda sam očekivao više, možda su In Flamesi ipak više band za velike open airove, pirotehniku i sve te stvari, a manje za klupske turneje. Možda je ipak za pomiješane osjećaje u mojoj metal duši kriv loš sound o kojem sam obećao reći nešto na kraju. Dakle, zvuk je bio katastrofa. Tomi, organizator, poručio je kasnije da je ton majstor bio iz In Flames ekipe, dakle ‘njihov’. No, definitivno nije radio svoj posao. Em što je Anders bio većinu koncerta pretih, em što su basevi, naročito bas bubanj, tukli prejako i zagušivali sve ostalo, em što se ritam Niclasova gitara skoro uopće nije čula. Sve to moglo je pokvariti doživljaj koncerta.
Nasreću nije. Ni meni, ni onim naguranim klincima u prvom redu ili moshpitu na podiju Tvornice. Možda jedino da su Flamesi odsvirali toliko traženi bis, doživljaj bi bio potpuniji. Ali što je tu je.
Za kraj, o predgrupi, slovenskoj Noctiferiji, ne bih pisao. Bolje ne…
SET LISTA:
Pinball Map
Leeches
Delight And Angers
Episode 666
Drifter
Colony
The Hive
Cloud Connected
Alias
Behind Space
Only For The Weak
Disconnnected
Come Clarity
Quiet Place
Mirrors Truth
Trigger
Take This Life
My Sweet Shadow
nastavak drame
Kampanja službeno počela
Samo kod nas
