Umjetnik koji je spalio svoja remek-djela

Između genijalnosti i ludila granica je tanka, a to zorno prikazuje primjer Briana Duffyja, kultnog fotografa, bez čijeg bi djela sjećanje na rock i fashion scenu iz 60-ih i 70-ih bilo kudikamo siromašnije.

Pročitajte i ovo Okus važniji Isticanje kalorija na hrani ne dovodi do smanjenja jedenja U Morris Minoru Na put od J. Afrike do Britanije krenuo u autu iz 1949. godine

tri vijesti o kojima se priča Potraga u tijeku Autobus s turistima propao kroz led najdubljeg jezera na svijetu: Samo jedan se uspio spasiti GUŽVA U ŠESNAESTERCU Dok Amerikanci gomilaju pomorske snage, Rusija i Iran dižu ratne brodove za pomorsku vježbu kod strateškog tjesnaca "Patria Eterna" pod istragom Upad SIPA-e u obiteljsku kuću zbog izrade HOS majica: "To je znak ljubavi, a ne mržnje!"

Srećom, negativi gore sporo i jako se dime. To je jedini razlog zašto je Brian Duffy u trenutku ludila 1979. godine zaustavljen u uništavanju svoga djela. U suprotnom, izložba u londonskoj galeriji Chris Beetles, koja se otvara 15. listopada, ne bi bila moguća.

Među svojim kolegama i prijateljima znan samo kao Duffy, kontroverzni fotograf je u 60-ima bio jedan od 'velike trojke', zvane Black Trinity, koju je činio s braćom po objektivu Davidom Baileyjem i Terenceom Donovanom. Sva trojica su rođeni Londončani, koji su redefinirali britansku i svjetsku modnu i pop fotografiju. Glazbene zvijezde, holivudske glumice i najpoznatiji modeli smatrali bi vrhuncem svojih karijera trenutak kada bi stali pred njihove fotoaparate.

Donovan je umro 1996., Bailey je još uvijek savjetnik u modnim magazinima, dok je Duffyjeva slava polagano izbljedila, što je zasigurno dijelom povezano i s bizarnom odlukom da pokuša spaliti svoj cjelokupni rad. U svijetu umjetnosti nije se jednom dogodilo da autor zahtijeva da se poslije njegove smrti zapali sve što je ostavio, poput Kafke, no da umjetnik na vrhuncu kreativnosti i slave posegne za šibicama, to je puno rjeđi slučaj.

Duffy danas o tom trenutku govori opušteno, gotovo flegmatično. 'Jednom sam jutra došao na posao i asistent mi je rekao da nam je ponestalo toaletnog papira. Zapošljavao sam četiri djelatnika, bio sam vlasnik i direktor tvrtke, a na meni je bila odluka o kupnji toaletnog papira! Tog trena mi se smrknulo pred očima. Počeo sam paliti negative i vrlo brzo se 'ufurao'. Međutim, negativi gore sporo, a zbog velikog dima susjedi su pozvali vatrogasce', prisjeća se Duffy.

Londonska izložba bit će postavljena ponajprije zahvaljujući Duffyjevom sinu Chrisu, koji zadnje tri godine kopa po negativima, tražeći najbolje preživjele fotografije svojega oca, danas 76-godišnjaka, koji se ponosi činjenicom da njegovih 10-oro unučadi niti ne zna da im djed nosi titulu legendarnog fotografa.

Najpoznatija fotografija Briana Duffyja svakako je ona koja se nalazi na omotu ploče Davida Bowieja 'Aladdin Sane'. 'Bowie je došao s idejom da na omotu bude nekakva munja, pa sam uzeo ruževe za usne i napravio mu plavu i crvenu munju preko lica', govorio je Duffy o čuvenom fotosessionu iz 1973. godine.

Brian Duffy, kojega su se zvijezde prije 40 godina pribojavale zbog njegovog 'kratkog fitilja', htio je biti slikar, a fotografiju nikada nije smatrao umjetnošću, nego najobičnijim obrtom. 'Da vam sad dam violinu, ne biste znali odsvirati niti tona. No, da vam dam aparat, vjerojatno biste napravili nekoliko dobrih fotografija', kaže Duffy., koji se proslavio i tvrdnjom da su prije televizora u boji ljudi sanjali crno-bijele snove. Zato, kaže, nikad nije volio fotografiju u boji, iako je u toj tehnici 'službeno' jedan od legendarnih majstora.