Nogometne pobjede djeluju kao slamka spasa. Lopta zna mnoge pogađati u srce, ali ona je ipak samo igra. Igra u koju, nesretni kakvi jesmo, ugrađujemo sve svoje snove. Ali, sada pogledajte čuda: u našem masovnom ludilu, pojavio se jedan fenomen. Iznjedrili smo osobu koju bismo mogli poželjeti na svakoj ozbiljnoj vodećoj funkciji u zemlji. Da, govorim o Slavenu Biliću .
Pročitajte i ovo
Vodi državnu reprezentaciju. Donosi odluke i ne mijenja ih kako vjetar puše. Ništa ne obećava, ne laže. Okružio se savjetnicima koji mu ne laskaju. Udario je natjecateljski ritam, razvio napadački, a ne gubitnički duh. Ne pljačka. Ne može ga se kupiti. Nije ga dodirnuo ni jedan virus vladajućih političara. Ne daje smiješne izjave kao 'da je pobjeda na Euru pitanje života i smrti'.
Skroman je čovjek. I obrazovan. Pravnik po struci, entuzijast u nogometu, roker u glazbi. Slušao bi možda i Monteverdija u HNK-u, kada bi trenutno bio u Zagrebu.
E, sada, zamislite, takva se osoba pojavljuje tamo gdje smo je najmanje očekivali. Svijet nogometa poznat je po mafijašima, mešetarima, primitivcima, po komičnim milijunskim vjenčanjima…I upravo među tim napuhanima, pojavi se, gle čuda, sposoban čovjek koji radi svoj posao! I on dovede državnu reprezentaciju do pobjede! I to nad jednom tako snažnom momčadi kakva je Njemačka. I bez nasilja među navijačima, hej!!!
To čudo daje nam nade da bismo i drugdje, i izvan igre, mogli uspjeti. Da i u politici, na primjer, ima sposobnih. Valja nama samo izabrati poštenjaka i znalca. Inače će nam se i dalje događati da nalickana barbika poput Jadranke Kosor ponavljajući kao papiga riječi svoga šefa, proglasi 'glupačom' intelektualku među političarima.
I to zato što je ista rekla kako se ne smije kažnjavati čovjeka kad je sposoban na svom poslu.
