Krešimir Mikić odustaje od glume

Crna komedija Danila Šerbedžije '72 dana' koja će se od ovoga četvrtka početi prikazivati u kinima najrecentniji je film u kojem je glumio Krešimir Mikić, jedan od ponajboljih i najtraženijih domaćih glumaca. Tridesetšestogodišnjaku iz Osijeka, kojeg je Filmski.net slikovito portretirao rečenicom 'Slavonac lakopere pojavnosti, pivopija skladno balansiranih ekstremiteta, prisutan, a opet nekako odsutan', to je prva filmska komedija.

tri vijesti o kojima se priča napadaju i usred dana San o životu na selu postao horor: "Sve se dogodi u sekundi. Kći ide psihijatru" GUŽVA U ŠESNAESTERCU Dok Amerikanci gomilaju pomorske snage, Rusija i Iran dižu ratne brodove za pomorsku vježbu kod strateškog tjesnaca Let u SAD-u U avionu proglašeno izvanredno stanje: Pilot poslao poruku kontroli leta

Spomenuti je film na filmskom festivalu u Puli osvojio nagradu publike, a Mikić koji ga je tada prvi puta pogledao, ali ne i zaista doživio je priznao za Extru: 'Izbjegavam gledati filmove prvi put na premijeri jer sam previše nervozan. Moram ipak prije pogledati film da vidim kako sam radio, što sam radio, što sam pogriješio, što sam dobro napravio. Na premijeri gledam kako su ostali glumci odglumili. Ono prvo gledanje filma, u cjelini, mogu tek nakon par godina, treba mi odmak.

Taj izrazito talentiran glumac, koji podjednako uspješno korespondira s filmskom i kazališnom umjetnošću, ovom potonjom kao član ansambla ZeKaeMa za isti je časopis progovorio o tome kako je uopće biti (uspješan) glumac u današnje vrijeme u Hrvatskoj i može li od toga živjeti. Mikić nekada mjesecima nema slobodnog vremena, kazao je, jer mora puno raditi, trčati s jedne probe na drugu, a takav stil života za njega je užasno naporan. Dodao je i to da se takva žrtva isplati samo financijski, ali životno baš i ne. Izjavio je i da se već umorio od toga, te da ne može i ne želi više tako živjeti.

Na pitanje misli li da je zeznuo time što je postao glumac, kazao je da svake godine o tome razmišlja, i da je odustajao od glume još na fakultetu. Budući da ne zna pisati ni pjevati, kako tvrdi, zaglavio je s glumom. Srećom po nas, filmsku i kazališnu publiku koja (još uvijek) jednako kao i on ne odustaje od domaće produkcije.