'Crnci' su prvi hrvatski ratni film oslobođen ideologije'

Pročitajte i ovo Neven Hitrec: 'Pula Film Festivalu treba povećati novčana sredstva' Filmovi Pula Film Festivala 'Crnci' - najbolji hrvatski ratni film i osebujne 'Zagrebačke priče'

Par situaciju u filmu su potpuno flash back na moje realno učestvovanje u ratu. Točnije se to odnosi na tumaranje kroz šumi. I ja sam ima jedno takvo iskustvo kad sam slučajno završio na neprijateljskom teritoriju Emir Hadžihafizbegović 'Bergman je rekao: 'Da bih nešto bilo univerzalno, prije svega treba biti lokalno.' Ono što me fascinira u filmu 'Crnci' jest to što je film u potpunosti ogoljen od bilo kakve ideologije. To jednostavno nije film o vojnicima i onima 'preko puta', već se radi o univerzalnoj psihološkoj drami koja je smještena u domovinski rat. Jednostavno na način kako mi razumijemo endemske filmove poput Kurosawe, odnosno japanski film, ili recimo skandinavski film, tako će i 'Crnce' bit shvaćeni na taj način od strane inozemne publike. Jednostavno osjećam da će film proći sjajno izvan granica Hrvatske.', izjavio je Emir Hadžihafizbegović.
.
>> Kreativni dvojac sa 'shit detektorom'

>> 'Zagrebačke priče' nipošto nisu turistički film'

Film je nastao tako da je Zvonimir Jurić prije pet godina ponudio Goran Deviću da ga režira. Autori su krenuli od zaključka da je tada u Hrvatskoj stasala sjajnu generaciju mladih muških glumaca. 'Danas mislim da imamo i sjajnu generaciju mladih ženskih glumaca.', izjavio je Jurić na tiskovnoj konferenciji, ali se odmah vratio na nastajanje 'Crnaca': 'Pa smo sebi rekli, hajmo s tim muškim mladim glumcima nešto napraviti. Pa kako se kaže da je rat muška priča, onda smo se odlučili za to. Mladoj ekipi smo pridružili Ivu Gregurevića, Emira Hadžihafizbegovića i jednog naturščika i odatle je nastao rat u našem filmu. Mi smo prvo imali kast, a tek onda smo odlučili što ćemo po tom kastu snimati. Mislimo da je to dosta dobra koncepcija za malu državu kao što je ova, jer naprosto ova država ne može imati 150 izvrsnih kazališnih glumaca.'

'Kad ti po nekim ljudima koji si odabrao kreiraš film, onda ti ljudi u filmu nešto i hoće. Mislim da su rat i krivnja dvije stvari koje idu zajedno.', nadovezao se Goran Dević.

Također je bila zanimljiva i priča u kojem smjeru su razmišljali autori kad su filmu kad su tražili dotaciju za film: 'Razmišljali smo na način ako tada prođemo na ministarstvu s ovim scenarijem sigurno nećemo dobiti neke velike novce. Filmovi i ovako ne dobivaju velike novce. Raditi velike spektakle u današnjim uvjetima je pogrešno. Ne obeshrabrujem ljude koji žele raditi spektakle, dapače, ali nama se to tako činilo. Onda smo odlučili da nećemo imati.neprijatelje, da se s tim ne zezamo, pa smo odlučili dramu staviti među tih šest-sedam karaktera.'

'Drago mi je što sam radio u filmu u kojem su uloge kreirana po glumcima. Redatelji su moji dugogodišnji prijatelji, a scenarijem smo se bavili i godinu i pol dana prije nego je udarena prva klapa. Pored toga postoji par situaciju u filmu koji su potpuno flash back na moje realno učestvovanje u bosanskohercegovačkom ratu. Točnije se to odnosi na tumaranje kroz šumi. I ja sam ima jedno takvo tumaranje kroz šumu kad sam slučajno završio na neprijateljskom teritoriju.' Izjavio je Emir Hadžihafizbegović.

Sarajevski glumac posebno se osvrnuo na to zašto bi 'Crnici' trebali imati dobar prijam kod strane publike: 'Mene je film potresao upravo zbog toga što sam u njemu prepoznao onu mušku poetsku vrijednost. Film je oslobođen bilo kakve vrste sukoba na ovom geografskom području, ali u svojoj podsvijesti nosi tu priču. Jednostavno ne znam hoće li se u Bosni i Hercegovini u narednih dvadeset godina uopće moći snimiti neki film, a da u njemu nema neki flashback na rat koji se dogodio.

Tako i ovaj film za podlogu ima realna zbivanja, ali je duboko intiman i psihološki težak i govori sve ono što se na svim jezicima u svijeta i u svim područjima koja su doživjela rat razumije. Drago mi je što sam radio s momcima koji nose jednu novu estetiku u hrvatskom filmu, ne sam kada je u pitanju scenaristička hrabrost, već i vizualni događaj filma. Jurić i Dević su vrlo hrabro u to ušli. Tako ogoliti film mogu samo dobri redatelji. Jaka je i kamera, koja je intimna i originalna, a jaka je i dokumentaristička strana priče, kao i odnosa među glumcima. Redatelji su se odrekli i dugih replika i citata i to je hrabro.

Zanimljivo je da se u filmu pojavljuje i 'garaža' i sve ono mučno o čemu se moglo pretpostaviti da se tamo događalo, što je još jedno poznato mjesto hrvatskom mentalnom sklopu. 'Istina je da smo pojam 'garaža' uzeli iz slučaja Glavaš, ali to je sve što smo tada htjeli uzeti. Ispalo je da je danas to što se događa s Glavašom ultra popularno i aktualno, ali tada nije bilo tako. Znalo se za 'garažu'. O tome je pisao Feral Tribune i to je bilo to. Mi smo uvijek dio radnje htjeli staviti u školu, a u školi nema podruma. Barem nije bilo u mojoj osnovnoj školi. Ne znam za Goranovu. A onda smo logično došli na pojam 'garaže.', objasnio je Jurić, dok se Dević još jednom nadovezao: 'Postoji scenaristički trik, a to je da nam je trebao prostor u koji je bilo tko mogao ušetati i raditi neke stvari, a da nije potrebno previše trošiti vremena na objašnjavanje. Garaža je upravo takvo mjesto. Dakle prilikom odabira važni su bili i praktični razlozi.'

O prvoj inozemnoj destinaciji za 'Crnce' progovorio je Emir Hadžihafizbegović: 'Ovaj film je u u natjecateljskom programu Sarajevo Film Festivala i mislim da će biti jako dobro prihvaćen, jer sarajevska publika zna prepoznati dobar film, a pored toga jako dobro razumijemo ljude koji su bili kontaminirani tim nesretnim događajima u prvoj polovici devedesetih.'