DVD
Zlatne godine kraljice Elizabeth (Elizabeth: The Golden Age)
Režija: Shekhar Kapur, Uloge: Cate Blanchett, Goeffrey Rush, Clive Owen
Druga je polovica 16. stoljeća, točnije 1585. godina. Europom hara razarajući ortodoksni katolicizam španjolskog kralja Filipa II. Kao žestoki protivnik svih drugih religija, potpomognut moćnom vojskom i inkvizicijom, Filip II. želi osigurati španjolsku prevlast u Europi, ali i Novome svijetu. Na putu mu je protestantska Engleska i kraljica Elizabeta...
Budimo izravni i ne okolišajmo. „Zlatne godine kraljice Elizabete“ nisu film za širu publiku. To u manjoj mjeri proizlazi iz činjenice da je riječ o povijesnoj kostimiranoj drami. Veći je problem što je film u nekim segmentima jednostavno briljantan, dok u drugima ima ozbiljnih problema, koji će zasmetati i najvećim ljubiteljima povijesnih drama.
Počnimo ipak s vrlinama. Film u vizualnom smislu od prvog do posljednjeg kadra izgleda savršeno. Direktor fotografije, Remi Adefarasin, zaslužuje svaku pohvalu za svoj rad. „Švenk“ iz zlatnog reza u renesansno-piramidalnu kompoziciju grupe likova i nakon toga arhitektura sa sfumatom u pozadini kakvog se ne bi postidio ni Leonardo da Vinci, ostavljaju bez daha. Takve i slične bravuroze kamerom oduševit će stručnjake, ali i bilo kojeg gledatelja sklonijeg vizualnoj od sadržajne dimenzije filma.
Kostimi, perike, maska i scenografija također zaslužuju sve pohvale.
A sada i o manama, koje su toliko očite da, nažalost, mogu potpuno zasjeniti istaknute vrline. Početak filma, prvi kontakt kraljice Elizabete (Blanchett) i sir Waltera Raleigha (Owen) te razvoj obostranih simpatija iznimno je zanimljiv, a njihovi dijalozi odlično napisani i još bolje odglumljeni. Kad Raleigh počne ljubovati s jednom dvorskom damom, film dolazi do vrhunca napetosti. Svi ostali elementi sadržaja, nažalost, izazivaju napadaj zijevanja.
Smaknuće Marije Stuart, unutrašnja pobuna engleskih katolika i na kraju otpor španjolskoj armadi i Filipu II. (a sve to zauzima veći dio filma), jednostavno je dosadno do te mjere da ako niste zagrizli na vizualnu ljepotu filma, dolazite u kušnju da napustite kinodvoranu. Ljubitelji napetih političkih intriga kojima nije bitan snimateljski stil mogu ocjenu umanjiti za jedan i pol.
Ocjena: 4
DVD
Začarana (Enchanted)
R: Kevin Lima, Uloge: Amy Adams, Patrick Dempsey, Susan Sarandon
U čarobnoj zemlji princeza Giselle odluči se udati za princa Edwarda. Međutim, zla će je maćeha zbog toga baciti u bunar koji će je izbaciti u današnji New York...
Istini za volju, „Začarana“ je film koji na prvi pogled sasvim sigurno ne vrišti „pogledaj me“. Ipak, o filmovima ne valja suditi na prvi pogled. „Začaranu“ treba ubaciti u DVD player i dati joj nekih pola sata. Nakon toga, sasvim će sigurno stići oduševljenje ili, u najmanju ruku, zadovoljstvo.
Prvi dio filma, koji se zbiva u čarobnoj zemlji, animiran je i likovno stilski iznimno podsjeća na Disneyjev klasični crtić „Snjeguljica“, samo što boje nisu tako intenzivne i žarke. Vrlo brzo, kada se radnja preseli u New York, „Snjeguljica“ prerasta u vrlo pametnu i iznimno šarmantnu parodiju o bajkama. Najveći plus začarane su vrlo simpatični glavni i sporedni likovi koji gledatelja neprestano tjeraju na smijeh. U tom smislu najviše oduševljava mala vjeverica Pip, koja nastoji pomoći princezi i princu, jer se baš ne snalaze u New Yorku.
Visokoj dozi šarma u filmu svakako pridonose i opuštene interpretacije Amy Adams (princeza) i Patricka Dempseyja (mladi njujorški odvjetnik i samohrani otac). Igrano–animirani film „Začarana“, nastao u Disneyjevoj produkciji, vješto koristi bogato naslijeđe slavnog studija i još jednom na naše ekrane donosi magiju i mnogo više od toga (kako kaže njihov aktualni promotivni spot). „Začarana“ nije film u kojem će uživati samo klinci, dobar je to uradak uz koji će se lijepo opustiti i zabaviti i roditelji. Preporuka.
Ocjena 3,5
DVD
Smrt na sprovodu (Death at Funeral)
R: Frank Oz, Uloge: Matthew Macfayden, Keeley Hawes, Andy Nyman, Ewn Bremner
Na sprovodu starijeg gospodina, koji organizira njegov sin, okuplja se rodbina i brojni prijatelji. Niz nepredviđenih i bizarnih događaja od tužnog skupa u konačnici će napraviti urnebesni kaos...
Bivši „muppetovac“ Frank Oz u posljednje vrijeme baš i nema sreće s novim filmskim projektima. Njegove „Stepfordske supruge“ bile su uistinu slab film. Nakon njegovog neuspjeha, Oz se vratio u rodnu Englesku i odlučio snimiti „malu komediju“ sa skromnim budžetom. Šira galerija likova u filmu je vrlo simpatična, ali nedovoljno profilirana. Ozov film u konačnici djeluje kao solidna kompilacija srednje smiješnih štosova. Naime, scenarij za film izgleda poput prvog uratka nekog talentiranog, ali još vrlo mladog i zelenog pisca.
Pokretač događaja na sprovodu je bočica s halucinogenim tableticama koje neki od sudionika slučajno popiju, pa sprovod počinje sličiti na otkvačeni party dobro začinjen drogom. Lik nepokretnog ujaka Alfieja zadužen je za štosove vezane uz zahodski humor. I sve to skupa izgleda već viđeno i pomalo naivno.
Ipak, „Smrt na sprovodu“ lako se gleda, a, nažalost, i lako zaboravlja. Na kraju ostaje jedna nedoumica - Zašto se film zove „Smrt na sprovodu“. Na sprovodu nitko neće umrijeti, iako će neki sudionici biti blizu smrti.
Ocjena 2, 5
