Glavno područje znanstvenog interesa akademika Kamenara (Sušak, 1929.) bilo je određivanje molekulske i kristalne strukture metodom ogiba rendgenskih zraka. Objavio je oko 180 znanstvenih i stručnih radova, i s oko 200 predavanja i priopćenja sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima.
Za svoj rad dobio je Državnu nagradu za znanost Ruđer Bošković, Nagradu grada Zagreba, Nagradu za životno djelo te medalje Hrvatskoga kemijskog društva i Kemijskog odsjeka PMF-a. Diplomirao je 1953. na Tehničkom fakultetu, a doktorirao 1960. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu disertacijom ‘Nova metoda za dobivanje čistog silicija i bora’.
Radio je kao voditelj Laboratorija za analizu metala, metalografska ispitivanja i ispitivanja ljevačkih pjeskova u Tvornici Vulkan u Rijeci, a 1956. kao asistent u Odjelu za strukturnu i anorgansku kemiju Instituta Ruđer Bošković. Bavio se istraživanjem poluvodiča, dobivanjem čistog silicija i bora, određivanjem kristalne strukture metodom rentgenske strukture analize.
Od početkih šezdesetih radi na PMF-u, gdje je od 1972. redoviti profesor i predaje kolegije Opća kemija, Opća i anorganska kemija, Anorganska kemija, Kristalokemija i anorganska stereokemija i Organometalni spojevi, a na poslijediplomskom studiju Izabrana poglavlja kristalokemije, Moderne metode anorganske kemije i Difrakciju rentgenskih zraka na monokristalnom i polikristalnom uzorku.
Bio je pročelnik Kemijskog odjela, voditelj poslijediplomskog sveučilišnog studija kemije, prodekan i dekan PMF-a, te predstojnik Zavoda za opću i anorgansku kemiju. Pod njegovim voditeljstvom izrađeni su brojni diplomski i magistarski radovi te doktorske disertacije.
U Laboratoriju za kemijsku kristalografiju Sveučilišta u Oxfordu usavršavao se polovicom šezdesetih, u grupi profesorice Dorothy C. Hodgkin, dobitnice Nobelove nagrade za kemiju. Tada je temeljito upoznao moderne metode rentgenske strukturne analize i kompjutorske obrade eksperimentalnih podataka, i te metode uveo u domaća kristalokemijska istraživanja.
Ponovno je u Oxfordu boravio 1971. kao gostujući član All Souls Collegea, a tri puta, od 1980. do 1995. bio je gostujući profesor anorganske kemije u Novom Zelandu.
U HAZU je od 1975., a redoviti član u Razredu za matematičke, fizičke i kemijske znanosti postaje 1991. Uspješno je obnašao odgovornu funkciju predsjednika Odbora za međunarodnu suradnju u dva mandata i iznimnim zalaganjem otvorio hrvatskim znanstvenicima vrata međunarodne suradnje u brojnim međunarodnim organizacijama, kao što su Europska znanstvena zaklada, ALLEA, ICSU.
Za profesora emeritusa Sveučilišta u Zagrebu izabran je 2000. godine.
Kamenar je, među ostalim, bio član Hrvatskog kemijskog društva, Hrvatskog društva kemijskih inženjera i tehnologa, Royal Society of Chemistry u Londonu, Jugoslavenskog centra za kristalografiju. Bio je član uredništva časopisa ‘Croatica Chemica Acta’, ‘Kemija u industriji’ te predsjednik Unije kemijskih društava Jugoslavije i Hrvatske kristalografske zajednice. Posljednji ispraćaj akademika Kamenara bit će 17. srpnja u 13,50 sati na zagrebačkom Krematoriju. (Hina)
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite DNEVNIK.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
-
iznenađenje u graduGrađane šokirao prizor na ulici, oglasio se stručnjak: "Nemojte se približavati niti paničariti"
-
Autocesta u AustrijiFOTO/VIDEO Zastrašujuće snimke nesreće u tunelu: Stradao hrvatski vozač, liječnici mu se bore za život
-
OBLJETNICA PRIZNANJA I REINTEGRACIJE"Hrvati su se vratili u četničko leglo": Obilježava se jedna od najvećih pobjeda u Domovinskom ratu
