Hoda premijerka po Hrvatskoj, otvara, hrabri, a hoda i Zoran Milanović. I on hrabri, ali i upozorava - ono što se sada događa HDZ-u, može se dogoditi i nama budemo li isti.
No to je manje bitno i laž je i neozbiljno od političara u izbornoj godini da pričaju kako ne provode kampanju. Pa u kampanji si od prvog dana kada dobiješ mandat. Sve ostalo je laž ili neznanje.
To možda nije bitno koliko je opasno da naši političari vode kampanju ni o čemu. Pričamo o drugovima i drugaricama. Pričamo o civilnom društvu. A problemi. E, sada tu ne bi malo. Ili ne znaju ili se boje reći istinu.
Ideološka borba koju je otvorila Jadranka Kosor drugovima i drugaricama HDZ-u je do sada uspijevala ako ništa uplašiti svoje birače, homogenizirati ih i koliko god bili nezadovoljni strankom, na kraju su i začepljena nosa izašli na birališta.
Zapravo Kosor imitira Sanadera. I on je to isprobao 2003. i 2007. - i prošlo mu je. HDZ ideološkim raspravama u koje malo pridoda vjeronauk, pa onda i dijasporu, a sve garnira pitanjem abortusa svoje birače uzbudi i izvede ih na birališta.
Sada dijaspora nije bitna, abortus nije presudno pitanje za zemlju, drugova i drugarica ima i u HDZ-u, ali se opet vrti isti film. Možda su se jednostavno umorili. Ako i izgube izbore, mogu reći da su najdugovječnija stranka na vlasti od Baltika do Jadrana. Nije nešto, ali u porazu i to može biti utješno.
E da, malo se pridoda mit EU. I to je izborni paket vlasti.
Ako to nekoga može žalostiti, što tek reći kad ni od SDP-a nema nekog jasnog plana i programa. Kao da se u stranačkom laboratoriju smišljaju fraze i očekuje pad broda zvanog HDZ. Politika čekanja, uz zazivanje premijerke da im dođe u zastupničke klupe i odredi datum izbora, za sada je sve.
Ponekad tu iskoči koji zastupnik, ali sve to je kao solo, a ne zborno pjevanje. Koliko god građani mogu biti nezadovoljni HDZ-om, toliko mogu biti zabrinuti dozom inertnosti SDP-a. Izbori se ne dobivaju samo čekanjem.
Izbori se mogu i moraju dobiti jasnom vizijom. Lijepo je znati da žele poštenu, normalnu, pravednu Hrvatsku. No mislim da se građanima trebaju skinuti maske i iluzije da će napredak biti moguć preko noći. Naše odricanje mora početi jučer i trajat će godinama.
Ljudima treba reći koliko će otpustiti ljudi u javnoj administraciji, koliko će zatvoriti bolnica, kako će i komu smanjiti poticaje. Zašto naša poljoprivreda guta novac, a ne napreduje. Zašto ćemo raditi duže jer nam mirovinski stup propada. Kada i koliko ćemo plaćati porez na vikendice, kleti, kako će se oporezivati bogatstvo.
To je odgovornost svakog političara, a posebno onoga koji misli da bi bio bolji od HDZ-ove vlasti istrošene aferama.
SDP sada ima i veću odgovornost nego što neki njezini lideri, pa možda i Milanović smatraju. Oni u zemlji u kojoj ne vlada oduševljenje Vladom i gdje je 'in' uistinu 'pljunuti' po premijerki tomu ne trebaju podilaziti.
Oni, ako su odgovorni kao što tvrde, ozbiljno građanima moraju pokazati i prikazati svoju sliku Hrvatske. Jednu sliku znamo i gledamo je uz male prekide već 18 godina, a od druge imamo i znamo samo okvir. Tko će, kako i kada vladati. A kako će to izgledati? E, to ćemo vidjeti u hodu. Ni prvi ni zadnji put.
