Identitet Zvijeri: '666 nije broj vraga, odnosi se na čovjeka i zna se tko je'

Po svemu sudeći, broj 666 koji se spominje u knjizi Otkrivenja, ipak nije posvećen samom đavlu, već čovjeku od krvi i mesa. Glavom i bradom Neronu, petome rimskome caru, svirepom muškarcu kojega povijest pamti kao bolesno ambicioznu osobu vrlo angažiranu u progonu kršćana.

Tako barem vjeruje Kim Haines-Eitzen, profesorica na sveučilištu Cornell i jedan od vodećih stručnjaka na području ranog kršćanstva.

Naime, objašnjava Haines-Eitzen, na starogrčkom jeziku svako je slovo imalo numeričku vrijednost, a kada u Neronovom slučaju svako slovo zbrojite, dobivate upravo 666, takozvani znamen Zvijeri.

Naravno, mnoga imena mogu odgovarati identičnome zbroju, međutim da je ipak riječ o Neronu, potvrđuje i jedna kasnija verzija knjige Otkrivenja pronađena u Egiptu, misli ugledna profesorica.

Codex Gigas: 'Ukleta knjiga u čijem je stvaranju sudjelovao sam Lucifer'

I doista, s obzirom na sva zlodjela koja je Neron počinio, ali i na to kada je knjiga nastala, sasvim je moguće i logično da je autor, Ivan Evanđelist (rođen oko 15. godine), o Neronu pisao pod šifrom - 666.

Uostalom, stručnjaci vjeruju da je Otkrivenje najvjerojatnije nastalo u doba vladanja cara Domicijana, oko 95. godine, ali kao mogućnost dopuštaju i da je knjiga napisana upravo za Neronova progona kršćana, malo prije 70. godine (vladao je od 54. do 68. godine).

"U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest", piše u Otkrivenju Ivan Evanđelist, možda upravo o Neronu, tijekom čije vladavine su stradali apostoli Petar i Pavao.

Istina, za broj 6 će tumači svetopisamskih tekstova reći i da je nesavršen broj te da se možda govori o Zlu kao nečem impersonalnom i nastanjenom u Neronu, no budući da je i sam Ivan Evanđelist bio prognan na otok Patmos, teorija Haines-Eitzen doista ima vrlo čvrstu podlogu i moguće je da se autor ipak osvrće na onog od koga je morao bježati zbog vlastite vjere.