Vjeruje se kako je Shin jedina osoba koja je pobjegla iz sjevernokorejskih zatvora i preživjela. U dugačkom intervjuu za emisiju '60 Minutes', opisao je u detalje što je sve proživio kao rođeni zatvorenik te kako je uspio pobjeći i doživjeti slobodu.
>> Sj. Koreja postavlja raketu na rampu, Japan razmješta Patriote
Sve je počelo tako da su tijekom Korejskog rata dvojica njegovih stričeva prebjegla u Južnu Koreju pa su njegov otac i djed kažnjeni i poslani u zatvorenički logor, poznat kao Kamp 14, prenosi Business Insider.
U istom kampu Shin je i rođen, kao dijete braka kojeg su uredili zatvorski čuvari. Taj brak bio je nagrada za marljivost njegovog oca i majke, no zatvorski čuvari im nisu dozvolili da žive zajedno u kampu.
Potresno je njegovo sjećanje na roditelje i obitelj. 'Ne znam. U mojim očima, mi nismo bili obitelj. Bili smo samo zatvorenici', rekao je Shin odgovarajući na pitanje jesu li se njegovi roditelji voljeli.
Svi koji bi na bilo koji način pokušali, planirali ili čak samo znali za mogućnost bijega, bili bi smaknuti na licu mjesta, i to pred svim zatvorenicima. Shin se prisjeća kako je na svjedočenje tih egzekucija gledao kao na odmor od teškog fizičkog rada i konstantnog razmišljanja o gladi.
Jedino što su zatvorenici jeli bila je kaša od kukuruza i kupusa. 'Uvijek smo bili gladni, a čuvari bi nam uvijek govorili kako ćemo se pokajati kroz glad', prisjeća se Shin. Zatvorenici su bili toliko gladni, da su bili primorani jesti štakore i insekte.
'Kako sam rođen u zatvoru, mislio sam kako su naoružani stražari rođeni da nose oružje, baš kao što su zatvorenici rođeni da budu zatvorenici', kaže Shin. Jednom prilikom, kad je nehotice uzrokovao kvar na stroju u tvornici, stražari su Shinu odsjekli vrh srednjeg prsta desne ruke.
Njegova majka i brat optuženi su za pokušaj bijega, dok je Shin imao 13 godina pa su ga mučili. naposljetku, njegovu majku su zbog toga objesili, a brata streljali, a Shin je sve to morao gledati, s ostalim zatvorenicima u kampu. Najžalosnije je što tada nije znao kako osjetiti žalost, jer u njegovim očima sve što je znao jest da su njegov brat i majka prekršili zatvorsko pravilo.
Čak štoviše, Shin je u razgovoru priznao kako je sam prijavio majku i brata, nadajući se nagradi u obliku hrane i jer je smatrao kako to mora učiniti.
Sve se počelo mijenjati kad je Shin navršio 23. godinu života. Tad je upoznao zatvorenika Parka, koji je nekoć živio u Pjongjangu te putovao u Kinu. tad je i prvi put upoznao vanjski svijet - putem priče. Najviše su ga se dojmile priče o raznolikoj hrani. Za njega je i dan danas simbol slobode činjenica da može jesti štogod poželi.
Odlučili su zajedno pobjeći iz zatvora, a kako je Park prvi stigao do električne ograde, on je zapeo za nju i poginuo, a Shin je preko njegovog tijela, koje je uzemljilo struju, uspio pobjeći iz Kampa 14 i prvi put hodati vanjskim svijetom.
Sjeća se kako mu se činilo da je u raju dok je bježao ruralnim dijelovima Sjeverne Koreje. Ljudi su se smijali i pričali o čemu su htjeli. 'To me šokiralo', rekao je. Bježao je sve do granice s Kinom na sjeveru zemlje te uspio krađom i podmićivanjem kupiti svoj ulazak u Kinu. Preko Pekinga je došao do Šangaja te se ušuljao u južnokorejski konzulat te tamo zatražio azil, kojeg je i dobio.
Shinu je danas 30 godina. Živi u Seulu i vodi normalan život. Koliko god taj život može biti normalan nakon pakla kojeg je proživio.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
ZAR I TI, SINE BRUTE?
skandal u KBC-u!
Imaš pravo, ostvari ga
