Slavonski znanstvenici u Vučedolu kraj Vukovara pronašli su životinju za koju je vjerovalo da je izumrla prije 120 godina - sljepaša.
Podijelite
Veliko otkriće oduševilo je znanstvenike. Životinja za koju se mislilo da je izumrla prije 120 godina, dokazano je, ipak živi i to u Vučedolu kraj Vukovara. Sljepaš je sisavac, glodavac, sličan krtici.
Veći i bucmastiji od krtice, sljepaš, živi pod zemljom i toliko rijetko izlazi da je znanstvena zajednica bila uvjerena da je ta životinja izumrla još prije 120 godina. No to nisu pomislili Jadranka i Željko Pištelek koji sa sljepašem dijele dvorište u Vučedolu kraj Vukovara.
"Vidjela sam ga ispod grma ružmarina kako polako se okreće i ode. Zgodan je. Nije lijepa faca, nisam mu vidjela lice, ali okrugao je, bucmast, pravi Slavonac", kroz smijeh je rekla Jadranka.
"On se nije pojavljivao godinama, ali povremeno smo znali pronaći trag iza njega. Znao je pojesti sve ono što ste posadili i što ste htjeli sami konzumirati", dodao je Željko.
Bucmasti vragolan tamani po vrtu. Povrće nestaje odozdo, kao da je usisano u zemlju. "Zbog njega stavljamo visoke gredice da nam ne pojede ono što posadimo", objasnio je Željko.
"Jede sve - češnjak, poriluk, ciklu, mrkvu, cijele redove. Tulipane. Sve što je u zemlji. Lukovice. Ne bira, zaista. Samo vidite kako nestaje, i čujete mljac, mljac", našalila se Jadranka.
Znanstvenici su posjetili Vučedol, pronašli ga i laboratorijski potvrdili - to je uistinu sljepaš i živi samo na ovih stotinjak četvornih metara u Hrvatskoj.
"Značaj je vrlo velik jer je Hrvatska tu vrstu vodila kao izumrlu. Ova mikro populacija koju trenutno procjenjujemo između 20 i 30, maksimalno 50 jedinki je posljednja takva i u Hrvatskoj i u regiji", rekao je biolog i znanstvenik Dušan Jelić.
Moguće je da sljepaš krije i mnoge odgovore, jer, naime, on sam ne obolijeva od raka.
"Iznimno je slatka životinja, ima dlaku koja je zalizana, ima modernu frizuru, nema vidljive oči, živi samo pod zemljom. I u biti trebalo bi ga iskoristiti kao nekakvu ikonu za daljnju promociju svog područja, a mi kao zaštitari ćemo je očuvati kao jedinstvenu vrstu na jedinstvenom mjestu", rekao je Jelić.
Stoga će se u Vučedolu pronaći način za zajednički život, naime, kako kažu Jadranka i Željko: "Nismo mi sretni što je on tu, ali što sad, imali smo i gorih stvari u životu. Ovo je ipak malo bolji suživot."