Akademik Davorin Rudolf

'Nema pritiska zbog kojeg bi poklonili dio hrvatskog teritorija'

Piše D. Ma., 06. ožujka 2009. @ 16:11

Odluka slovenske vlade je očekivana, izjavio je danas akademik Davorin Rudolf komentirajući na novinarski upit njezinu jučerašnju odluku da zaključi rad slovenskog dijela Mješovitog hrvatsko-slovenskog povjerenstva za pripremu okvira o podnošenju spora radi razgraničenja između hrvatske i Slovenije pred međunarodnim tijelom.

'Premijer Pahor i dio slovenske političke elite odlukama o zaustavljanju Hrvatske na našemu putu u Europsku uniju preuzeo je povijesnu političku odgovornost za pogoršanje tradicionalno prijateljskih odnosa Hrvatske i Slovenije, koji su počivali na dobrome susjedstvu, međusobnom razumijevanju, komplementarnosti privreda i bliskoj zajedničkoj prošlosti', izjavio je Rudolf, napominjući da su ti odnosi, nažalost, dospjeli na najnižu točku u našoj modernoj povijesti.

Kako je podsjetio, Mješovito povjerenstvo, kojem je bio supredsjedatelj, bilo je osnovano na temelju bledskoga dogovora, postignutog 7. kolovoza 2007. između premijera Sanadera i Janše o podnošenju hrvatsko-slovenskoga graničnog spora Međunarodnome sudu pravde u Haagu.

>> Povjerenstvo je suvišno jer Slovenija podupire posredništvo

'Prihvatili smo tijekom pregovora u Mješovitome povjerenstvu slovenski prijedlog, ponavljam: slovenski prijedlog da Haaški sud presudi spor u velikome vijeću od 15 sudaca ili u malome vijeću od pet sudaca, složili smo se da je državna granica ona koja je naslijeđena nakon raspada bivše Jugoslavije, tj. granica zatečena 25. lipnja 1991., na dan osamostaljenja dviju država, složili smo se da svaka strana može zahtijevati od Suda utvrđivanje granice na svakom mjestu koje smatra spornim', rekao je, dodajući da je od važnijih pitanja ostalo još da objasne što znači slovenski zahtjev da Sud presuđuje po tzv. načelu 'pravičnosti' jer u praksi Suda od 1920. nikada nije donesena nijedna presuda na toj osnovi.

Naravno, bilo je još nekoliko detalja, po meni perifernih, koje smo mogli riješiti dobrom voljom, istaknuo je, dodajući kako je vlada premijera Pahora jednostavno sva ta postignuća 'grubo zabacila i zaustavila pregovore'.

'Na sve možemo pristati, samo ne možemo ustupiti nikome ni dio mora ni dio kopna koje pripada Hrvatskoj. Nema takva pritiska koji nas u tome može pokolebati', izjavio je Rudolf.

Vladimir Ibler smatra da je medijacija tek mamac

Akademik Vladimir Ibler smatra da je medijacija - ako se njome želi, u istom 'paketu', riješiti granični prijepor između Hrvatske i Slovenije i deblokirati hrvatski pristupni pregovori s EU - tek mamac. O svrsi same medijacije nije želio detaljnije govoriti jer mu, kako je rekao, nije poznata njezina zadaća i okvir. Napomenuo je pak kako se 'dogovore i sporazume' uvijek može osporavati. Može se, kako je dodao, čak govoriti da su 'postignuti pod pritiskom', a za presudu Međunarodnoga suda to se ne može reći.

Upitan zašto se nije više postiglo u rješavanju graničnoga spora između Hrvatske i Slovenije u proteklih 18 godina, akademik Ibler, koji je bio član mnogih povjerenstava za rješavanje hrvatsko-slovenskoga graničnog spora od prosinca 1992., izjavio je kako 'nije bilo političke volje'. 'Mi nismo mogli prepustiti naše državno područje jer nas u tome sprječava Ustav, a sa slovenske strane nije bilo političke volje da odustane od svojih maksimalističkih zahtjeva', izjavio je.

'Slovenija je uvijek tražila puno ispunjenje svojih zahtjeva', ustvrdio je Ibler, dodajući kako, usprkos tome, po međunarodnome pravu ne može ostvariti da svoje teritorijalno more spoji s otvorenim morem, što joj je glavni cilj. 'Slovenija hoće dio državnog područja Hrvatske radi ostvarenja svojih želja', upozorio je Ibler, dodajući kako hrvatski dio povjerenstva 'u dosadašnjim pregovorima na takvo što nikada nije pristao'.

Istaknuo je kako, na kraju svega, jedino mjesto za rješenje toga spora ostaje Međunarodni sud u Haagu, koji je glavno pravosudno tijelo UN-a i dosad se dokazao u rješavanju mnogih graničnih sporova među državama. Vladimir Ibler, sveučilišni profesor međunarodnoga javnog prava u mirovini, bio je član diplomatskog izaslanstva na Glavnoj konferenciji UNESCO-a u Parizu 1951., na Diplomatskoj konferenciji za kodifikaciju međunarodnog ugovornog prava u Beču 1968. i na Trećoj konferenciji UN-a o pravu mora (UNCLOS III) od 1973. do 1982. O međunarodnome pravu, međunarodnim odnosima, vanjskoj politici i diplomatskoj povijesti objavio je više znanstvenih radova i monografskih izdanja, među kojima su i 'Sloboda mora' (1965.), 'Međunarodno pravo mora i Hrvatska' (2001.) te 'Koliko vrijedi međunarodno pravo?' (2006.).