Zavirite u tajnu čuvanu 600 godina

Krećemo vidjeti krunu našeg putovanja: Petru. Ujutro u 6.30 kreće Jett bus iz Ammana prema Wadi Musa. Jedina linija prema Wadi Musi je ova jutarnja. Postoji bus oko 10 sati, ali nije zagarantiran i ovisi o tome ima li putnika. Wadi Musa je gradić koji se smjestio uz samu Petru, a od Ammana je udaljen 230 km prema jugu.

Pročitajte i ovo Joe Biden donio prijedlog Hamas i Palestinska Vlada složili se oko sporazuma o miru, iz UN-a poručuju: "Situacija u Gazi je noćna mora..." Pomno praćenje Jordan otkrio što se događalo tijekom noći: Teheran prati svaki korak ove arapske zemlje koja bi mogla postati sljedeća meta

Put vodi autocestom kroz pustinju, te smo uživali u pustinjskim krajolicima udobno se smještivši u jett bus. Koji odmara baš ispred suvenirnice. Jedne od najvećih i sa iznimno zanimljivim đinđulijama koju ikad vidjeh. Možeš potrošiti sate unutra.

Wadi Musa

Nakon 3-4 sata vožnje pustinjom stigli smo u Wadi Musu. Osjeća se nestrpljenje. Wadi Musa je od samog ulaza u Petru udaljena oko 2 km. Grad je pun turista, hotela (preko 50) i restorana, tako da su cijene prilično više nego u ostatku Jordana.

Naredna tri dana smo odsjeli u prilično dobrom hotelu, "Rocky Mountain hotel". Priča iz Ammana se i ovdje nastavlja: tople vode ima samo od 18-22h. Dobra vijest: toalet papir je moguće bacati u WC školjku, a da se ne zaštopa!

Obilazak Petre, grada u stijeni

Petra je napušteni grad. Na arapskom znači "stijena". U vrijeme antike bio je glavni grad Nabatejaca. U njoj se ističu helenističke građevine uklesane u stijene, ali i vodovodni sustav.

Petra je otkrivena zapadu tek 1812. godine. UNESCO-u su suze tekle kad ju je uvrštavao na svoj popis. A napisali su da je "jedno od najvrjednijih kulturnih dobara baštine čovječanstva". Danas se Petra smatra jednom od najvećih znamenitosti Bliskog istoka, i najveća je turistička atrakcija Jordana.

Zanimljivost: godine 2007., odabrana je kao jedno od "novih" sedam svjetskih čuda. Ulaz u Petru je skup. Po ljeti mu je cijena oko 35 JOD-a za jedan dan, dok sada po zimi upad košta 50 JOD za jedan dan (!). Dakle, 400 kuna. No, ako uzimate ulaznicu za recimo dva dana, onda je cijena "svega" 55 JOD-a. Ako, pak, dolazite na jedan dan, recimo iz Izraela, i nemate dokaz da ostajete u Jordanu duže od jednog dana, to će vas koštati 90 JOD-a (720 kuna). Država, je li, nema naftu.

Što reći o Petri, a da ne pretjeram? Reći ću slikama. Kad uđete, brojni Beduini vas tlače i nude prijevoz na magarcima, devama i konjima. I pri tome očekujući nemali bakšiš. Tako da smo "rentali" konje. I jahali nekih 900 metara dok su se pred nama počeli pojavljivati erodirani geometrijski oblici.
Vodovodni sustav u Petri

Nakon što siđete s konja, dolazite do uskog prolaza koji se naziva Siq, a dugačak je 1200 metara. U najužem dijelu jedva je širok dva metra. Po tom Siq-u uklesan je akvadukt koji je vodu dovodio do grada Petre s obližnjeg potoka. Originalno, voda je tekla uskim prolazom i time ga oblikovala. Nabatejci bi tu vodi čuvali u podzemnim spremnicima i koristili je u ljetnim sušnim mjesecima.

Veličanstveni kanjon Siq i Beduini

Od divota koje se izmjenjuju svakim metrom što kročite kroz prolaz Siq, teško je ostati ravnodušan. Opisivati prolazak Siq-om nema smisla. Mjesto je puno Beduina. Zapravo, jedino Beduini imaju pravo raditi u Petri, jer je to dogovor između njih i Kraljevine Jordan. Inače, Beduini nisu baš pretjerano omiljeni u Jordanu jer se nikad nisu integrirali u društvo. Žive po vlastitim pravilima. Beduini se smatraju za Božiji narod koji ne treba ništa raditi. A na svaki metar u Petri te neki od njih žica, prodaje, davi.
Khazne al-Firaun, svjetski poznata riznica

Na izlasku iz kanjona koji s istočne strane ulazi u kotlinu Petre, nailazi se na najpoznatiju građevinu Petre, Khazne al-Firaun ili "riznicu". Zapravo se ne radi o građevini, jer se kod objekata u Petri ne može govoriti o građenim spomenicima, nego o objektima koji su uklesani u žive stijene. Uklesala ih je ljudska ruka pred nešto više od 2000 godina. Pokušavaš naći riječ koja bi ju opisala, ali ne ide.

Beduini su ju nazivali "Faraonska riznica", iako se radi o jednoj od mnogih u stijenu uklesanih grobnica. Nije dokazano kad je rađena. Neki smatraju da je rađena u 1. stoljeću p.n.e., dok drugi misle da je iz 2. stoljeća nove ere.

Od vremena križara (cca 1200.) pa sve do 1812. niti jedan Europljanin nije bio u Petri. Beduini su ljubomorno čuvali tajnu skoro 600 godina. Početkom 19. stoljeća naslućivalo se da bi negdje na Bliskom istoku mogao postojati jedan legendarni grad uklesan u stijene. Zapadnom svijetu ga je otkrio Švicarac Burckhardt. 100 godina kasnije, "Lawrence od Arabije" u svom jednom djelu je napisao: "Petra je najdivnije mjesto na svijetu."

Rimski amfiteatar u Petri

Rimsko kazalište iz 1. stoljeća dosta je dobro očuvan amfiteatar, također isklesan iz stijene. Ima 33 reda sjedala i imao je oko 5.000 mjesta. Kod klesanja amfiteatra otvoreni su prilazi nizu grobnica koje su još ranije bile uklesane u stijene.

Nasuprot amfiteatra uzdiže se tzv. kraljevski zid. Isklesano je više monumentalnih grobnica jedna do druge. Jedno od nas je postavilo pitanje: "Jeste vi svjesni da smo ovdje?". Ostali kao da nisu vjerovali u ispravan odgovor.

Beduinski kamp

Pala je večer i dogovorili smo odlazak u beduinski kamp na večeru. Vozač, koji ne razumije engleski, čekao nas je ispred hotela. Ušli smo u Isuzu i nastavili negdje prema "Little Petra". Recepcionarka je kasnije komentirala kako je navedeni vozač polupao ili pokvario sve hotelske automobile! (Ne)umijeću njegove vožnje u prometu i sami smo se uvjerili.

Beduinski kamp je zapravo nekakav šator gdje se skupilo nešto Šveda i Niskozemaca. Pošto je hladnjikavo, naložili su vatru, pa smo se dimili k'o šunke u šatoru. Čaj je bio topao.

Drugi dan obilaska Petre

Dogovorili smo se da ćemo ujutro odmah nakon doručka otići u Petru i tamo provesti cijeli dan. Da bi se Petra kako treba razgledala potrebno je nekoliko dana. Grijeh je ovamo doći samo na jedan dan, ili kako to mnogi rade: na par sati.

Turistima manje poznati dijelovi Petre

Odlučili smo skrenuti sa standardne rute i doći do nekoliko odličnih vidikovaca s kojih puca pogled na ostatak svijeta. Na vrhu smo bili nagrađeni spektakularnim pogledom na kotlinu Petre i okolna brda. Zatim smo se krenuli spuštati i otkrivati zabačene dijelove Petre.

Grobnica Ed-Deir

Nakon što smo pronašli okrjepu u loklanom restoranu, odlučili smo otići do posljednje građevine (kojeg li pogrešnog naziva) Petre: Monastery-ja (Ed-Deir). Put vodi u visine i trebate preći preko 800 stepenica ne bi li došli do vrha. Naravno, eto Beduina koji vam nude magarce koji će vas uspeti navodno za jedva nekih 20 minuta.

Ed-Deir je zapravo grobnica u stijeni. U prijevodu, ovo ime znači "samostan". Visok je 50, a širok 45 metara. Uklesan je prije 2100 godina i smatra se vrhuncem Nabatejske civilizacije. (SvjetskiPutnik.hr)

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook