Čitava struktura nazvana je IceCube, a radi se o trodimenzionalnoj mreži senzora, čija je zadaća otkriti čestice neutrina, koje izbacuju, primjerice, crne rupe, supernove i zvijezde.
>> LHC ili Tevatron: Tko će prije do 'božje čestice'?
Kako neutrini jedva da imaju kakvu fizičku težinu, obično kroz materiju prolaze bez interakcije, uključujući i naše Sunce i planetu Zemlju. Ipak, svako malo, neutrini se zabiju u jezgre atoma i stvaraju kišu nuklearnih čestica. Pritom se oslobađa slaba plava svjetlost, koju 5160 senzora IceCubea, može pratiti s iznimnom preciznošću.
Da su znali, odustali bi
'Jedan neutrin od njih milijun sudari se s protonom. Mi mjerimo energiju i smjer kojim se širi kiša nuklearnih čestica, kako bismo napravili mapu neba na bazi čestica neutrina', objasnio je za Wired Francis Halzen, teorijski fizičar i šef IceCubea, sa sveučilišta Wisconsin-Madison.
Čitav projekt za detekciju neutrina vrijedan je 100 milijuna dolara i predstavlja jedan od najvećih izazova za fizičare, kao što je predstavljao i za inženjere, koji su gradili trodimenzionalnu mrežu senzora. 'Da smo znali da će biti ovako komplicirano izgraditi ovaj projekt, možda nikad ne bismo niti počeli', istaknuo je Halzen.