Kada se govori o hrani, ljudima najčešće na um padaju okus, miris i sastojci, no manje je poznato da i boja te općenito vizualni izgled hrane igra prilično značajnu ulogu u percepciji jela.
Eksperimentalni psiholog sa Sveučilišta u Oxfordu Charles Spence u izjavi za Guardian boju hrane je ocijenio jednako važnom kao i njezin miris, smjestivši je tako u 'prvu ligu' elemenata na temelju kojih prosječna osoba stječe dojam o nekom jelu. Okus je, prema Spenceu, manje važna kategorija.
>> Razotkrivena najčuvanija 'tajna' bivše JNA
'Polovica ljudskog mozga je na neki način vizualna, dok na okus otpada tek nekoliko postotaka. Prostorno gledano, vizualni dio zauzima veće područje u mozgu pa je zato i važniji', napominje Spence.
Kaže da se često smatra kako ljudi imaju izvjesnu averziju prema jelima plave boje, s obzirom da je nešto plavo, a istovremeno jestivo, u prirodi iznimno rijetko. Druga popularna teza je da ljude privlači crvena boja jer je navodno takva hrana slatka. Čak su provedena i istraživanja prema kojima je vino 50 posto slađe ako ga se pije pod crvenkastim osvjetljenjem.
Marketinški stručnjak Chris Lukehurst opovrgava ove teze tvrdeći da sve zapravo ovisi o pojedinačnim iskustvima, kulturnim normama i općenitim trendovima. 'Pomislite samo na zelenu boju. Na pamet vam može pasti nešto svježe ubrano, salata, krastavac ili možda neka gorka voćka. Ali ako vam spomenem zeleno meso, vjerojatno ćete dobiti mučninu u želucu', priča Lukehurst.
'Zanimljivo je da će vam se vrlo vjerojatno smučiti i ako vam netko servira odrezak plave boje, pa makar bio premazan neškodljivom i jestivom bojom. Date li ljudima da jedu takav plavi odrezak u mraku, čim im upalite svjetlo, uhvatit će ih slabost', dodaje Lukehurst.
Koliko boja može zavarati ljude, svjedoči i primjer iz Francuske. U Bordeauxu je 2001. godine 50-ak studenata enologije na kušanje dobilo bijelo vino obojeno u crveno i svi su redom upali u zamku, dajući karakteristične opise crnog vina.
Charles Spence kaže da je sličan trik osobno izveo s jednim uglednim španjolskim sommelierom. 'Trebalo mu je neko vrijeme da kaže što misli. U konačnici se našao u nedoumici je li riječ o vinu od malina ili jagoda'.
Jednako kao i boja, i ambalaža može utjecati na percepciju hrane. Spence kaže da je znao ljudima dati obični čips u pakiranjima onoga s okusom bijelog luka i gotovo nitko nije primijetio da češnjaka uopće nema. 'Mozak često ide prečicom. Kada nam boja najavljuje neki određeni okus, tada ćemo taj okus i doživjeti, osim ako nije uistinu drastično različit od očekivanog', kaže Spence.
DIo velikih proizvođača hrane i slatkiša shvatio je ovu priču s bojama. Tako se, primjerice, popularne bombone M&Ms proizvodi u različitim bojama jer ljudima ista nijansa prebrzo dosadi pa ih onda manje jedu ili prevedeno - manje kupuju.
Ipak, vlasnik luksuznog restorana u Cumbriji Simon Rogan Guardianu kaže da je njemu vizualni izgled poslastica koje priprema posljednjih nekoliko godina u drugom planu. 'Nadišli smo to. Više ne pokušavamo sakriti pravi izgled prirodnih sastojaka. Ako su u boji, sjajno. Ali ako nisu, pa nije kraj svijeta.', rekao je Rogan i dodao da ni gostima više nisu gadljive boje zbog kojih im se nekada dizao želudac.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook