Mračna reputacija talijanskog grada Colobaro nije naudila njegovom turizmu. Svako ljeto, u nastojanju otkrivanja povijesti grada i privlačenju turista, održava se festival u kojem se loša sreća pretvara u magiju.
Susjedni gradovi na jugu Italije jednostavno ga zovu 'Onaj Grad', a mnogi njegovi stanovnici izbjegavaju prolaziti kroz njegove ruševine. Priča o ukletosti stara je kao i sam grad, povezana s originalnim imenom 'cluber', što na latinskom znači zmija - koja je utjelovljenje zla.
Smatra se da su prokletstvo na tamošnji život bacili odvjetnik i vještica tek u prvoj polovici 20. stoljeća. Prema priči koja kola među Talijanima, Biagio Virgailio bio je bogati, zloglasni lokalni odvjetnik koji nikada nije izgubio slučaj te je imao mnogo neprijatelja.
Jednog dana na sudu, kako bi istaknuo svoju tvrdnju uskliknuo je: 'Ako je ono što govorim netočno, neka ovaj luster padne'. Iste se sekunde luster srušio na pod.
VIDEO Ovo su ispričali građani, vjerujete li im?
Iako nitko nije bio ozlijeđen, njegovo je ime postalo sinonim lošeg te je njegova reputacija u potpunosti uništena. Sve negativno što bi se događalo u gradu bilo je povezano s njim, a njegovi potomci napustili su grad.
Kasnije je jedan antropolog posjetio grad tragajući za 'fattucchierom', vješticom koja će ukloniti zlo - za koje se vjeruje da su ga uzrokovale misli drugih ljudi.
Priče o novorođenčadi s dva srca i tri pluća te o sumnjivim neočekivanim klizištima, prometnim nesrećama usred duhovima opsjednutim ruševinama, naveli su pojedince da jedan talijanski grad proglase najukletijim europskim gradom. Brojni Talijani ne žele ni izreći njegovo ime, a policija vas neće kazniti ako ondje vozite prebrzo zbog straha da ćete biti ukleti. Lutajući ulicama u potrazi za takvom ženom, nabasao je na staricu s opeklinama od suca i dubokim borama, te vjerovao da je pronašao osobu koju je tražio.
Vjerovanje kaže da se žalio da su on i članovi njegovog istraživačkog tima misteriozno postali žrtve nesreće tijekom svog posjeta tom gradu. Od tada je Colobaro postao poznat kao vještičji brlog, ali Elena di Napoli, potomak te žene te članica turističkog odbora kaže 'Moja pra pra pra baka nije bila vještica. Samo stara stanovnica koja je možda izgledala kao vještica'.
Desetljećima su neobjašnjiva klizišta, odroni, ozlijede i neobične nesreće, kao i priče o okupljanju vještica, pojačavale sumnju. A kako su Talijani poznati po sumnjičavosti, ta njihova sumnjičavost nije pomogla u skidanju ljage s malog grada.
Kletva navodno ima utjecaj samo na posjetitelje grada. 'Naravno, imajući u vidu da sam ja potomak, imuna sam na prokletstvo. Jezive stvari događaju se samo onima koji prvi put dođu u grad i vjeruju u prokletstva', kaže Di Napoli.
Za mnoge koji žive u Colobraru teško se nositi s ovom reputacijom. 'Ovdje nismo imali srednju školu, pa sam morao ići u Tursi. Moji kolege su mi se rugali nazivajući me nositeljem zlih slutnji', rekao je Gaetano Virgallito iz Colobrara koji sada živi u Rimu.
U prokletstvo se vjeruje toliko da policija neće kažnjavati vozače koji brzaju kroz ulice grada jer se boje nadprirodnih posljedica, a muškarci iz drugih sela prime se za genitalije svaki put kad čuju riječ Colobraro kako bi uklonili kletvu.
Tijekom ljetnog festivala 'Noćni san' u 'Tom Gradu', izvođači pričaju priče o magiji, nogometu i ljubavnicima. Na ulazu se prodaju amajlije za koje se vjeruje da tjeraju zle duhove.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook