1. Zločin koji uopće nije detektiran
Osnovni tip savršenog zločina jest onaj koji uopće nije detektiran kao zločin. Konkretno - ubojstvo koje je prikazano kao samoubojstvo ili čak prirodna smrt. Ako nitko ne posumnja u prisutnost zločina onda neće ni kopati po slučaju. Dakako, za takve slučajeve zasigurno nismo čuli, u protivnom bi izgubili ovaj prefiks 'savršeni'.
Ipak, postoje neki koji bi se mogli nazvati gotovo savršenima. Tako se i Australka Yvonne Gladys Fletcher umalo izvukla ubivši dva svoj supruga istom metodom. Pedesetih godina prošlog stoljeća Yvonne je obojicu otrovala talijem koji je zbog najezde štakora tih godina postao široko dostupan. Ova Australka još bi se i izvukla da susjedi nisu kod njenog drugog supruga zamijetili iste simptome kao i kod prvog. Osuđena je isprva na smrtnu kaznu, no ona je uskoro ukinuta pa je njena kazna promijenjena u doživotan zatvor. Ipak je puštena 1964. godine na slobodu.
Obavijest policije o smrti slavne princeze
2. Nerješiv zločin
Druga vrsta 'savršenog zločina' jest onaj koji se ne može riješiti. Dakle radi se o zločinima koji su detektirani, ali počinitelj nije ostavio dovoljno dokaza da bi mu se ušlo u trag. Slično tome je i ostavlja previše kontradiktornih dokaza ili pak dokaze koji brzo nestanu ili budu prikriveni.
Govoreći o takvim zločinima nemoguće je ne spomenuti Zodiacova ubojstva za koje se i dan danas ne zna tko ih je počinio.
3. Zločini i rupe u zakonu
U filmovima smo često gledali zločine za koje se točno znalo tko ih je i kako počinio no nikako ga se zbog njih nije moglo teretiti zbog - rupe u zakonu. No, loši zakonodavni sustavi nisu problematični samo u filmovima.
Tako je jednom na mjestu pljačke draguljarnice pronađen DNK trag koji je doveo do počinitelja. No problem je bio u tome što je DNK pripadao počinitelju i njegovu bratu blizancu pa nisu mogli točno odrediti koji se od dvojice braće nalazi na mjestu zločina.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook