Preživio da bi riskirao život

Dužnost mu je bila sve: Nevjerojatna priča časnika koji je prživio Titanik pa otišao u rat

Dvije godine nakon što je preživio potonuće Titanika, član posade ovog broda vratio se na more kako bi se u Prvom svjetskog rata borio protiv Njemačke. U tom ratu zavrijedio je dvije medalje koje su na aukciju stavljene uz početnu cijenu od 68 tisuća kuna.

Operater bežične opreme za komunikaciju Harold Bride mahnito je slao SOS signale nakon što se luksuzni brod 1912. sudario sa santom leda, nakon čega je 1522 ljudi poginulo.

Ipak, nakon što je spašen, ovaj mladi časnik ponovno se našao na moru, ovoga puta na brodu čiji je cilj bio obaranje podmornica. Na tom brodu na dnevnoj bazi suočavao se s opasnošću ponovnog potonuća.

Njegove medalje nedavno je na aukciju stavio privatni kolekcionar. Početna cijena je 8.000 funti (68.375 kuna), a na aukciju će biti stavljene u Londonskoj kući Dix Noonan Web.

Nakon što je na sjeveru Atlantika Titanik pogodio santu leda, kapetan Edward Smith ušao je u sobu za bežične komunikacije i uputio Bridea i njegovog kolegu Jack Phillipsa da pošalju SOS poruku.

Ovaj dvojac neumorno je radio do posljednjih trenutaka u kojima je voda ušla u kabinu, kada ih je njihove dužnosti oslobodio kapetan Smith, stoji u članku Daily Maila.

Nakon što je voda dosegla palubu, ovaj 22-godišnjak neko je vrijeme proveo u ledenom Atlatiku, ali je uspio pronaći prevrnuti čamac koji ga je spasio.

Nitko nije pomogao ljudima u vodi

U svome svjedočenju o događajima na Titaniku Bride, koji je prije Titanika radio na brodu Lusitania kojeg je 1915. pogodio torpedo nakon čega je potonuo i sa sobom odnio 1.198 života, opisao je svoje nevjerojatno preživljavanje.

"Otišao sam do mjesto gdje sam vidio složiv čamac na palubi. Na moje iznenađenje, vidio sam čamac i muškarce koji ga pokušavaju gurnuti. Kretao sam se prema njima kako bih im pomogao. U tom trenutku velik je val pogodio palubu", rekao je Bride te dodao: "Zgrabio sam rašlje za vesla i val me s njima odnio."

"Jednostavno sam osjetio da moram otići od broda. Bila je lijep prizor. Dim i iskre izlazili su iz njenog dimnjaka. Polako se okretala na prednji dio, kao što to patke rade prije nego zarone", opisao je Bride.

"Bio je to užasan prizor. Oko mene muškarci su plivali i tonuli. Neki su se približavali. Nitko im nije pomogao. U čamcu je već bilo više ljudi nego što je mogao podnijeti zbog čega je tonuo", dodao je Bride.

Iz New Yorka u London, iz Londona u rat

Bride je spasila RMS Carpathia, brod kojemu je ranije poslao nekolicinu SOS poruka.

Na brodu su ga liječili zbog ozeblina na nogama. Na istom brodu zaposlio se kao operater bežičnih komunikacija, te je slao osobne poruke i imena ljudi koji su spašeni. Nakon boravka u bolnici u New Yorku vratio se u Englesku, a ubrzo i na more.

Tijekom Prvog svjetskog rata služio je na brodu SS Monin Otok, koji je postavljao mreže protiv podmornica.

Muškarac koji vjeruje u dužnost

Glasnogovornik londonske aukcijske kuće Dix Noonan i Webb rekao je: "Svjedočenje Harolda Bridea o potonuću Titanika jedno je od najdramatičnijih svjedočenja o ovoj zloglasnoj katastrofi."

"Nakon što je, uz pomoć kombinacije sreće i odlučnosti, preživio potonuće, vratio se na more te tijekom Prvog svjetskog rata zavrijedio dvije medalje", rekao je te dodao: "Manji ljudi možda bi oklijevali, ali Bride je bio muškarac koji je vjerovao u dužnost."

Bride je bio s Nunheada, koji se nalazi na jugu Londona. Nakon što je 1919. oženio s Lucy Downie, preselio se u Glasgow gdje je postao prodavač. Imali su troje djece.

Umro je u 67. godine, 1956. Njegove medalje prodavati će se 19. srpnja.