10. Rogaine
Rogain ili Minoxidil je prvo došao na tržište kao Loniten, lijek koji se koristio za regulaciju visokog krvnog tlaka. No, korisnici su uskoro primijetili i zanimljivu popratnu pojavu - njihova kosa je postala tamnija i počela je brže rasti. Korporacija koja ga je proizvela ubrzo je na tržište izbacila i verziju 'umanjene snage' koja se nanosi direktno na tjeme.
Jedan od nedostataka lijeka je taj što se mora kontinuirano koristiti kako bi se spriječio gubitak kose. No, za razliku od nekih drugih lijekova protiv ćelavosti, ovaj lijek nije zabranio Međunarodni olimpijski odbor.
>> Trošite li dnevno previše lijekova?
9. Ružičasti bizmut
Bizmut je kemijski element pa njegov ulazak u 'svijet lijekova' nije imao baš tipičan razvoj. Taj je metal poznat po svojoj ekstremno niskoj toplinskoj vodljivosti i vrlo maloj toksičnosti za ljude.
Primjena bizmuta u farmaciji počinje konzumacijom bizmut subsalicilata, aktivnog sastojka u lijekovima protiv proljeva. Također se koristio i bizmut subgalat i to kao sastojak osvježivača za usnu šupljinu, tj. za uklanjanje neugodnih mirisa.
8. Botulinum toksin
Botulinum je najmoćniji neurotoksin (tvar koja blokira živce) poznat čovječanstvu. No, iz nekog razloga 1989. godine ljudi su ga počeli ubrizgavati u svoja čela i tako paralizirali mišiće i 'ispeglali' bore.
Kozmetička uporaba Botoxa otvorila je put i drugim namjenama. Botulinum toksin se tako koristi za ublažavanje simptoma Parkinsonove bolesti, spazama mjehura i kroničnih migrena.
7. Finasterid
Finasterid je molekula koja se prvotno koristila u lijekovima za tretman povećane prostate. Baš kao i kod Lonitena korisnici su primijetili da dogoročno uzimanje smanjuje ćelavost. No, ovaj lijek je zabranjen u mnogim sportovima.
6. Ugljeni katran
Crno-smeđa tekućina koja ostaje nakon uporabe ugljena kao goriva sadržava mnoštvo hidrokarbona i tradicionalno se koristi za asfaltiranje cesta, no kada se doda u šampone postaje sredstvo protiv prhuti i protiv ušiju.
Nadalje, Zaklada za borbu protiv psorijaze nedavno je predložila da se ugljenim katranom premazuju dijelovi tijela koje je zahvatila psorijaza jer pomaže pri usporavanju rasta stanica kože na tretiranom području.
5. Penicilin
Penicilin je svakako najvažnije otkriće na ovom popisu. Prvi ga je otkrio francuski student medicine Ernest Duchesne još 1896. godine, no u širu uporabu je ušao tek poslije istraživanja Alexandera Fleminga 1928. godine. Penicillium chrysogenum, plavo-zelena plijesan koja voli vlagu, izlučuje sastojak s antibakterijskim djelovanjem kada se uzgaja u pravim uvjetima.
4. Acetilsalicilna kiselina (Aspirin)
Američki domoroci koristili su ekstrakt iz kore jednog drveta koji im je olakšavao bol i snižavao temperaturu. Aktivni sastojak kore, salicilna kiselina, je biljni hormon koji igra ulogu u fotosintezi i rastu biljaka.
Danas više ne zvačemo koru od drveta, nego samo posegnemo za bočicom aspirina, koji sadržava derivat acetilsalicilnu kiselinu, koja je lakše probavljiva od salicilne kiseline.
3. Varfarin
Netko od naših djedova ili baka vrlo vjerojatno uzimaju varfarin kako bi spriječili nastajanje krvnih ugrušaka. A taj isti lijek koji koriste naši rođaci nekada se koristio za ubijanje štakora. Naime, štakori bi iskrvarili čak i od relativno male doze varfarina. Iako se i dalje koristi kao otrov za štakore postao je manje uobičajen jer su neki štakori već razvili otpornost na ovu molekulu.
2. Viagra
Sildenafil citrat, danas poznatiji pod imenom Viagra, u prvoj fazi kliničkih testiranja počeo se koristiti pod imenom UK-92,480 i to kao lijek protiv hipertenzije i angine. Nije se pokazao baš najbolji u borbi protiv bolesti, ali ta je molekula pacijentima donijela - erekciju. Pfizer je kupio kompaniju koja je razvila UK-92,480 i brzo mu promijenila cilj. Tako je 1998. godine sildenafil citrat postao prvi lijek na tržištu napravljen s ciljem da izazove erekciju.
1. Bojni otrov i prvi borac protiv raka
Puštanjem iperita na građane Italije tijekom Drugog svjetskog rata smanjio se broj limfocita u onima koji su bili izloženi djelovanju tog plina. Klinički pokusi koji su se odvijali istovremeno u tajnosti na sveučilištu Yale, koristili su spoj dušika i iperita, bis(2-koloroetilni)metilamin (HN2), u borbi protiv raka.
Navedeni kemijski spoj bio je i prvi lijek koji se koristio u procesu kemoterapije u borbi protiv raka. Taj se spoj danas rijetko koristi u kemoterapijama, ali je još uvijek kategoriziran u najvišoj grupi kemijskog oružja. Molekula tog spoja tijekom godina je dovela do razvoja nekoliko derivata, koji se umjesto nje koriste u kemoterapijama i borbi protiv raka.