Samo mali broj korisnika interneta zapravo zastane na par minuta i priušti si vremena dovoljno da pročita 'uvjete usluge'. Ipak, ovisno o broju, često teško odgonetljivih detalja, možemo izgubiti veliku količinu kontrole nad osobnim podacima, onog trenutka kad kliknemo na opciju 'prihvati'.
Sve se zapravo svodi uvjete privatnosti, koji su zapravo istaknuti tek u sitno ispisanim slovima 'uvjeta usluge'. U tom smislu, prenosimo i interaktivnu prezentaciju (gore priloženu) važnih detalja, na koje biste trebali obratiti pažnju, kad čitate te i takve dokumente prilikom registriranja na neke stranice ili preuzimanja sadržaja s interneta.
Kako bi se izašlo na kraj s problemom 'uvjeta usluge', potrebno je odgovoriti na slijedeća pitanja:
1. Koja je uopće svrha odredbi privatnosti?
2. Jesu li kompanije obavezne imati jednu takvu odredbu?
3. Kolika je varijacija tih istih odredbi u različitim kompanijama?
4. Kako bi se te odredbe mogle mijenjati u budućnosti?
>> Privatnost kakvu danas imamo mogla bi potpuno nestati!
Koja je uopće svrha odredbi privatnosti?
Tvrtke izdaju odredbe privatnosti kao oblik komunikacije o tome na koji način oni barataju s osobnim podacima korisnika. Drugim riječima, jednom kad pristanemo na njihove uvijete, dozvoljavamo istim tvrtkama da na određene načine upravljaju našim osobnim podacima.
Jedan uobičajeni takav dokument u sebi sadrži informaciju o tome kakvu vrstu podataka dotična tvrtka prikuplja od korisnika i kako te podatke analizira, razotkriva i pohranjuje.
No, samo zato što se dokument zove odredbe privatnosti, to ne znači da on i garantira da će naše informacije ostati privatne. U tom smislu, različite tvrtke daju vašim osobnim podacima različite stupnjeve privatnosti, što je razlučivo jedino pomnim čitanjem dokumenta koji iskoči na zaslon.
Isto tako, odredbe privatnosti nisu isklesane u kamenu, da se tako izrazimo. Mnoge u sebi sadrže takav jezik, koji tvrtkama dozvoljava promjenu načina baratanja vašim podacima, iz bilo kojeg razloga.
Jesu li kompanije obavezne imati jednu takvu odredbu?
Iako su one sveprisutne na internetu danas, u SAD-u primjerice, tvrtke u SAD-u nisu zakonski obavezne imati te odredbe.
Još u 70-im godinama prošlog stoljeća, američka Federalna komisija za trgovinu (Federal Trade Commision), preporučila je da tvrtke koje koriste računala za prikupljanje osobnih podataka korisnika, o tome korisnike i obavijeste te da im isto tako ponude opciju da ne odobre uporabu njihovih osobnih podataka. Taj prijedlog nikad nije postao zakonom.
>> Evo što treba učiniti ako stvarno želite da nešto ostane 'među nama'!
Situacija u SAD-u danas je takva da je digitalna privatnost korisničkih podataka i dalje u najvećoj mjeri neregulirana. Logično pitanje koje se nameće jest, zašto bi onda američke tvrtke imale taj dokument? Odgovor leži u jednoj saveznoj državi - Kaliforniji.
Godine 2003. Kalifornija je usvojila Uredbu o zaštiti oline privatnosti (Online Privacy Protection Act), koja je od tvrtki koje prikupljaju osobne podatke o korisniku digitalnim putem u toj državi, objave i uvjete korištenja, odnosno odredbe privatnosti. To je ujedno bio i prva takva uredba u SAD-u. Kako bilo koji veliki online servis ima korisnike u Kaliforniji, svi ostali su morali prilagoditi svoj rad toj Uredbi i uvesti taj dokument.
Kolika je varijacija tih istih odredbi u različitim kompanijama?
Iako je strukturom većina odredbi privatnosti slična, one mogu drastično varirati u načinu na koji su napisane. Jedna tvrtka može jasno i čitko napisati koje će vaše podatke prikupljati i koristiti te u koje svrhe, dok druga istu informaciju može sakriti kroz neshvatljiv (često stručan, pravni) riječnik, zbog kojeg je teško bilo što razlučiti.
No, kroz sve se to može 'proći' u fusnotama i sitno ispisanom tekstu na rubnim dijelovima dokumenta, baš kao i kod klasičnih ugovora.
Kao reprezentativan primjer mogu poslužiti sitno ispisana slova u odredbama privatnosti Facebooka i Craiglista. Facebook u 'fine printu' ističe kako 'zadržava pravo davanja osobnih podataka korisnika oglašivačkim partnerima ili drugim korisnicima, dok Craiglist izričito piše kako vaše osobne podatke ne dijeli s oglašivačima.
Ponekad i najsitnije promijene u odredbama privatnosti tvrtke mogu značiti puno više nego što se čini. Aplikacija Foursquare, tako više ne omogućuje opciju prikazivanja vašeg pseudonima prilikom određivanja vaše lokacije, već vas identificira punim imenom i prezimenom.
>> Nema šanse da ih sve stignete pročitati!
Facebook je kontroverznim potezom pokušao zaraditi na fotkama korisnika s Instagrama, nakon što su kupili tu aplikaciju, želeći iste prodavati zainteresiranim kupcima, no nakon pobune korisnika, povukli su takvu odluku.
Posebno važno za napomenuti je da kad brzo prolazite kroz takve dokumente u kojima pristajete na uvjete oko privatnosti pojedine tvrtke, posebnu pozornost obratite na dio označen kao 'licencing' (prava). U tom dijelu bit će navedeno zadržavate li puna prava na svoje osobne podatke, ili kao što je to slučaj kod Googlea i Amazon, te tvrtke dobivaju pravo na vaše osobne podatke jednom kad ih učitate na njihove servise i servere.
Isto tako, obratite pažnju i na dio dokumenta pod nazivom 'disclosure' (razotkrivanje), jer se u njemu dobivaju informacije o tome da li dotična tvrtka vaše podatke šalje trećim stranama, poput oglašivača ili vlade.
Ipak, mnogi ti dokumenti u sebi nemaju takve informacije, a ono što u njih nije uključeno, često je važnije od onog što jest. Prema podacima PrivacyChoicea, koji prikuplja i analizira odredbe privatnosti online servisa, čak jedna petina najpopularnijih internetskih stranica uopće ne otkriva što rade s osobnim podacima korisnika. U prijevodu, to bi značilo da je nešto 'mutno' u svemu tome.
Kako bi se te odredbe mogle mijenjati u budućnosti?
Napredak tehnologije konstantno omogućuje digitalnim servisima da lakše dolaze do vaših osobnih podataka. To je dovelo do povećanja nezadovoljstva i organiziranja korisnika u udruge, pravne skupine ili društva za zaštitu građanskih prava, kako bi se tvrtkama nametnulo uvođenje strožih mjera za zaštitu privatnosti korisnika.
Prošle godine, administracija američkog predsjednika Baracka Obame reagirala je na takvu sve veću zabrinutost građana i predložili su 'Zakon o pravima privatnosti korisnika'. No o tome se do dana današnjeg nije niti u kojem smislu raspravljalo ili odlučivalo.
Štoviše, Kongres raspravlja o odredbi zaštite i distribuiranja cyber podataka ili omraženoj CISPA-i. Ukratko, tom bi odredbom tvrtke mogle bez ikakvog nadzora i u ime cyber sigurnosti podatke korisnika direktno davati američkoj vladi.
No, nisu svi tako nastrojeni prema korisnicima, a jedna od takvih tvrtki jest i Mozilla, koja je predvodnik ideje o nepraćenju korisnika njihovog web preglednika (Firefoxa), kako oglašivači ne bi koristili te podatke. Microsoft je promovirao svoj Outlook kao alternativu Gmailu te je ponudio veći stupanj privatnosti.
Isto tako, postoji i tražilica DuckDuckGo, koja jednostavno ne prikuplja vaše osobne podatke (kao Google, Yahoo i drugi).
Sve u svemu, obratite pažnju na detalje, jer kako bi narod rekao 'Vrag je u detaljima'. Interaktivna prezentacija koju prenosimo, trebala bi vam bar donekle pomoći u tome.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook