Čak sedam zatvorenika u britanskim zatvorima oduzelo si je život, dok aktivisti istovremeno upozoravaju da beznađe povezano s kontroverznim kaznenim zakonom, koji je ukinut, ali ne i retroaktivno, uništava živote mnogih obitelji.
Ministar pravosuđa Dominic Raab našao se na udaru kritika zbog nekih odredaba zakona koji propisuju minimalnu, ali ne i maksimalnu kaznu zatvora, što je opisano kao "najveća pojedinačna mrlja na pravosudni sustav".
Takve odredbe ukinute su 2012., ali ne retroaktivno, ostavljajući gotovo 3000 zarobljenih u zatvoru bez jasne nade za oslobađanjem. Njih 700 odslužilo je više od 10 godina dulju od minimalne kazne zatvora koja im je određena.
Laburisti su zakon uveli 2005. godine kako bi demonstrirali da su strogi prema kriminalu.
Osuđenici bi nakon izvršavanja minimalne zatvorske kazne, morali podnijeti zahtjev za puštanje iz zatvora i proći stroge kontrole i kriterije kako bi ih se pustilo iz zatvora. Morali su dokazati da nisu opasni za okolinu, ali i dokazati da ne pate od mentalnih zdravstvenih problema.
Bivši ministar David Blunkett žali što je 2005. godine uveo takav zakon.
Za Independent je rekao da je potrebna promjena u sustavu koja "daje nadu" zatvorenicima. "Što su dulje unutra, što su dulje institucionalizirani, to im se mentalno zdravlje više pogoršava. Razumljivo je da ljudima trebamo pružiti tu nadu."
Independent navodi neke od šokantnih primjera ljudi koji godinama nepravedno borave u zatvoru.
Wayne Bell osuđen je na najmanje dvije godine zatvora jer je uzeo bicikl 2007. godine. Nakon više od 16 godina još je uvijek u zatvoru, a njegova obitelj strahuje da nikada neće biti oslobođen.
Thomas White osuđen je na minimalno dvije godine zatvora zbog krađe mobitela 2012. godine, ali nakon više od 11 godina zatvora nije na slobodi.
Aaron Graham, koji je udario čovjeka u tučnjavi, dobio je IPP kaznu s minimalnom kaznom od dvije godine i 124 dana 2005., ali je odslužio gotovo 20 godina, uključujući vrijeme provedeno u pritvoru.
Sir Bob Neill, predsjednik odbora za pravosuđe koji je pozvao vladu da se pobuni protiv svih zatvorenika IPP-a, opisao je najnovije smrti kao "tragične i uznemirujuće", dodajući kako je moguće da su neki od tih života mogli biti spašeni da je vlada prihvatila njegovu preporuku.
Donna Mooney, čiji se brat ubio 2015. godine dok je služio kaznu IPP-a zbog krađe automobila, rekla je da je "bez sumnje" odbijanje vlade koštalo života jer su zatvorenici "potpuno odustali od života", ostavljajući ožalošćene obitelji.