Naš izvor iz Turske navodi kako je vojska upala u državnu televiziju TRT, natjerala voditelja da pročita izjavu u kojoj se navodi kako je vojska preuzela kontrolu nad državom zbog autoritarnog načina vladanja te velike prijetnje od terorizma.
Ugasili su emitiranje programa, a potom su zaplijenjeni svi uređaji zaposlenika televizije te su poslani svojim kućama. Isto je vojska učinila i na državnom kanalu TRT1.
Ovakav se scenarij, čini se, pripremao danima jer su, kako navodi naš izvor koji je želio ostati anoniman, na ulicama već nekoliko dana bile pojačane vojne ophodnje. Sada je kretanje po ulicama zabranjeno, zatvoreni su mostovi koji spajaju europski i azijski dio Istanbula i sve zračne luke u zemlji.
Naš izvor, koji se trenutačno nalazi na europskom dijelu tog grada, kaže kako on koristi državnu internetsku mrežu te da nema problema s pristupom internetu i društvenim mrežama.
No, da situacija nije svakodonevna pokazuju i niski preleti vojnih aviona i helikoptera, a građani izlaze na ulice kako bi podigli novac s bankomata jer se širi informacija da bi svi bankovni računi od sutra ujuro mogli biti zatvoreni.
U trenutku dok smo razgovarali s njim, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan se upravo obraćao javnosti pozvavši ih da izađu na ulice i prosvjeduju protiv odluke vojske da preuzme vlast. S obzirom na dvije suprotstavljene vojne struje i ovaj poziv Erdogana na građanski neposluh iako je vojska rekla da se neće libiti pucati u civile koje zateknu na ulicama, pitanje je očekuje li se sada nasilno razrješavanje ove situacije.
'Ne vjerujem da bi došlo do nasilja, jer će se svim mjerama ova situacija pokušati riješiti na miran način', rekao je izvor podsjetivši na povijest Turske i vojnih udara u toj državi.
Povijest vojnih udara u Turskoj:
Godine 1946. u Turskoj je uvedeno višestranačje. Premijer Adnan Menderes 1960. donosi zakon koji mu omogućuje ukidanje opozicije. Vojska tada organizira državni udar i uhićuje premijera i druge političare, koji su nakon suđenja obješeni u rujnu 1961.
Nakon što je vojska iste godine uvela novi ustav, vratila je vlast narodu. Inönü je postao premijer i vladao je od 1961. do 1965. godine. U to vrijeme Turska postaje pridružena članica EEZ-a. To razdoblje obilježava i neefikasnost vlade i jačanje ljevičarskih i desničarskih terorističkih aktivnosti, što je dovelo do gospodarskog pada. Godine 1971. vlast ponovo uzima vojska koja uvodi represivne mjere za stanovništvo.
Nakon dugog niza godina međuetničkog nasilja na Cipru, Grci organiziraju vojni udar u srpnju 1974. u kojem je svrgnut predsjednik Makarios III. i postavljen grčki nacionalist Nikos Sampson kao diktator. Turska se tada odlučuje za vojnu intervenciju na Cipru u kojoj okupira sjeverni dio otoka. Devet godina kasnije na tom području uspostavljena je Turska Republika Sjeverni Cipar koju je dosad priznala samo Turska.
Vojska 12. rujna 1980. treći put oduzima moć civilno izabranoj vladi. Uzrok je bila politička i gospodarska nestabilnost zemlje u 1970-ima, kao i teroristički napadi ekstremne ljevice i desnice. Vojska je pod generalom Kenanom Evrenom uvela ratno pravo u zemlji i zabranila sve političke stranke. Hunta se prije snažno protivila kurdskim separatistima i lijevoj opoziciji. Dana 7. studenog 1982. god. vojska je predstavila novi ustav koji je prihvaćen referendumom.