Na europskim su burzama u srijedu ujutro cijene dionica znatno porasle, kao i američki terminski indeksi, jer će se, po svemu sudeći, republikanski predsjednički kandidat Donald Trump vratiti u Bijelu kuću. Uoči ovih izbora svi su analitičari i anketari najavljivali najtješnje izbore u povijesti, ali pokazalo se da su opet podcijenili Trumpa.
Ekonomskog analitičara Ivana Odrčića pitali smo koji je utjecaj predsjednika SAD-a na gospodarstvo SAD-a?
"Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država ima vrlo značajan, iako ne uvijek presudan utjecaj na američko gospodarstvo. Od samog početka mandata, predsjednik se suočava s ekonomskim izazovima koje donose globalni i domaći trendovi, kao i odlukama koje moraju zadovoljiti širok spektar interesa - od velikih korporacija i malih poduzetnika do prosječnih američkih obitelji", rekao nam je Odrčić.
Jedan od ključnih elemenata ekonomske politike američkog predsjednika je zasigurno porezna politika.
"Na primjer, predsjednik Ronald Reagan je tijekom 1980-ih proveo smanjenja poreza kako bi potaknuo gospodarski rast, što je rezultiralo povećanjem BDP-a, ali i rastom proračunskog deficita. S druge strane, Barack Obama je tijekom svoje administracije povećao poreze najbogatijima kako bi smanjio deficit i financirao reformu zdravstvene skrbi. Ove mjere pokazuju kako se ekonomske politike prilagođavaju specifičnim prioritetima svakog predsjednika, ali i aktualnim gospodarskim prilikama".
Osim porezne politike, predsjednik ima značajan utjecaj i kroz državnu potrošnju.
"U kriznim situacijama, poput financijske krize 2008. godine ili pandemije COVID-19, federalna vlada je intervenirala golemim paketima pomoći kako bi stabilizirala gospodarstvo. Primjerice, u odgovoru na Veliku recesiju 2008., donesen je paket stimulansa vrijedan oko 800 milijardi dolara kroz Zakon o oporavku i ponovnom ulaganju iz 2009. godine.
Ova sredstva omogućila su otvaranje ili očuvanje više od 1,5 milijuna radnih mjesta te ulaganja u infrastrukturne projekte diljem zemlje. Tijekom pandemije COVID-19, pod Bidenovom administracijom usvojen je tzv. American Rescue Plan, vrijedan 1,9 bilijuna dolara, kako bi se osigurale izravne novčane naknade građanima, produžena naknada za nezaposlene i financiranje zdravstvenih mjera", istaknuo je ekonomski analitičar.
Kao i cijeli svijet, Amerika je značajna sredstva morala izdvojiti u borbi protiv pandemije protiv koronavirusa.
"Ukupna američka intervencija tijekom pandemije premašila je 5 bilijuna dolara, što je značajno povećalo javni dug, koji je krajem 2021. dosegao rekordnih 30 bilijuna dolara.
Iako su fiskalni stimulansi neophodni za kratkoročnu stabilizaciju gospodarstva u kriznim uvjetima, povećanje državne potrošnje donosi izazove za dugoročnu fiskalnu održivost, jer rast duga može povećati teret kamata za proračun i ograničiti manevarski prostor za buduće krize.
Monetarna politika u SAD-u primarno je u rukama Federalnih rezervi (FED-a), no predsjednik također može utjecati na smjer politike FED-a kroz imenovanje ključnih ljudi u toj instituciji. FED je odgovoran za kamatne stope i monetarne poticaje, a svojim odlukama može značajno utjecati na inflaciju, nezaposlenost i ukupnu gospodarsku aktivnost.
Primjerice, tijekom Trumpove administracije, došlo je do neobičnog javnog pritiska na tadašnjeg predsjednika FED-a, Jeromea Powella, da smanji kamatne stope, čime bi se smanjili troškovi zaduživanja i dodatno potaknuo rast gospodarstva. Iako su mnogi smatrali da ovakav pritisak ugrožava neovisnost FED-a, jasno je da predsjednik može posredno utjecati na odluke te institucije", rekao nam je Odrčić.
Predsjednik također vodi vanjsku politiku koja ima značajan utjecaj na gospodarstvo.
"Primjerice, trgovinski rat koji je Donald Trump pokrenuo s Kinom imao je značajne posljedice ne samo za američku, već i za globalnu ekonomiju. Uvođenje carina na kineske proizvode utjecalo je na povećanje troškova proizvodnje u SAD-u te posljedično na rast cijena nekih proizvoda. No, cilj Trumpove politike bio je smanjenje trgovinskog deficita s Kinom, koji je tada iznosio preko 300 milijardi dolara godišnje.
Njegova administracija tvrdila je da će dugoročno ove mjere povećati konkurentnost američkih tvrtki, iako su kratkoročno izazvale poremećaje u lancima opskrbe i povećanje cijena za potrošače.
S obzirom na sve navedeno, predsjednik ima značajnu odgovornost prema radnicima, poslovnim subjektima i globalnim partnerima.
Odgovornost za ekonomske rezultate dijele i Kongres te druge institucije, ali predsjednikova uloga kao glavnog izvršnog dužnosnika i predvodnika politike omogućuje mu formiranje strateškog smjera ekonomije SAD-a", napominje.
Bidenov administracija je primjerice uvela nove pakete poticaja, ali i donijela je porezne promjene.
"Tijekom Bidenove administracije uvedeni su novi paketi poticaja, te je najavljena povećana ulaganja u infrastrukturu kroz tzv. Infrastrukturni plan, vrijedan oko 1,2 bilijuna dolara.
Ovaj plan uključuje modernizaciju prometne infrastrukture, širenje internetske mreže i borbu protiv klimatskih promjena, što bi dugoročno trebalo potaknuti rast i smanjiti emisije stakleničkih plinova. Bidenova administracija također je donijela porezne promjene usmjerene na povećanje prihoda od korporacija i najbogatijih pojedinaca, s ciljem smanjenja nejednakosti".
Predsjedniku SAD-a važna je politička stabilnost, kako bi tržište bilo stabilno.
"Ekonomska politika predsjednika utječe na financijska tržišta i povjerenje investitora. Predsjednici koji provode stabilnu i predvidljivu ekonomsku politiku obično uživaju povjerenje tržišta, dok su turbulencije, poput političkih kriza ili neočekivanih promjena politike, često praćene padovima na burzama.
Na primjer, Dow Jones indeks doživio je nagle skokove i padove tijekom najave carina u trgovinskom ratu s Kinom, kao i tijekom nesigurnosti vezane uz COVID-19 paket poticaja.
Iako predsjednik može direktno ili indirektno utjecati na mnoga područja gospodarstva, on je često ograničen političkim sustavom, koji uključuje odobrenje Kongresa za mnoge ekonomske mjere. Također, globalni događaji - poput pandemije, ratova ili energetskih kriza - mogu presudno utjecati na ekonomiju, neovisno o smjeru domaće politike.
Na kraju, ekonomski uspjesi ili neuspjesi najčešće su rezultat više čimbenika, a predsjednikova politika je samo jedan, iako važan, dio te složene jednadžbe, rekao nam je Odrčić zaključno.