Sulzberger je bio treći u svojoj obiteljskoj liniji i drugi sa svojim prezimenom koji je od 1963. bio izdavač NY Timesa. Vodio je tvrtku 34 godine od vremena punog napona poslijeratne Amerike do zalaza 20. stoljeća, od razdoblja olovnog tiska i linotipa do rođenja digitalnog svijeta.
Preuzeo je list kada je bio u financijskim teškoćama i pretvorio ga u medijsko carstvo vrijedno milijarde dolara. Tvrtku je preuzeo sa 100 milijuna dolara godišnjih prihoda 1963., a ostavio je sa 1.7 milijarde dolara 1997. Tijekom njegova mandata NY Times je dobio 31 Pulitzerovu nagradu, najuglednije novinarsko priznanje u SAD-u, prenose američki mediji.
>> New York Times objavio atraktivnu reportažu o Dubrovniku!
Njegov sin, Arthur O. Sulzberger Jr., naslijedio ga je kao izdavač 1992. a titulu predsjednika uprave od njega je preuzeo godine 1997. List koji je mlađi Sulzberger naslijedio u velikoj je mjeri onaj koji je njegov otac izgradio. Pod Sulzbergerom starijim NY Times je proširio svoje pokrivanje na niz područja životnog stila privlačnih oglašivačima, kao što su uređenje doma, vikendi i sport. Većina velikih dnevnih listova ubrzo je kopirala te unosne inovacije.
Sulzberger je također proširio geografski doseg NY Timesa s nacionalnim izdanjem, što će se pokazati kao njegova najdalekosežnija odluka. No, prije svega će ostati upamćen kao izdavač koji se usprotivio predsjedniku Richardu Nixonu 1971. i podržao objavu tzv. 'Pentagon Papersa', serije članaka utemljene na curenju tisuća povjerljivih vladinih dokumenata koji su pokazali da su političari sustavno lagali o američkom angažmanu u ratu u Vijetnamu.
Nixonova administracija je tražila od Sulzbergera da obustavi objavu tih članaka zbog ugrožavanja nacionalne sigurnosti, no on se usprotivio i na kraju pred Vrhovnim sudom dobio spor pozivajući se na Prvi amandman američkog Ustava koji jamči slobodu govora.
Nepokolebljivo vjerujući u slobodu govora kao temeljnu vrijednost, Sulzberger je u jednom svom govoru 1972. upozorio na "problematični manjak razumijevanja za važnost slobode tiska za slobodno društvo i odsustvo osjetljivosti za njegovu krhkost".
Također je vjerovao da novinska kuća mora, prije svega, biti profitabilna ako želi zadržati svoj energičan, neovisan glas. Prema riječima Johna Akersa, umirovljenog predsjednika uprave IBM-a koji je godinama bio u upravi NY Times Company, "zarađivati novac kako bi mogli nastaviti s dobrim novinarstvom uvijek je bilo temeljno razmišljanje", ističe u opširnom nekrologu NY Times.
Strogo je inzistirao na nemiješanju u uređivačku politiku, tražeći da se menadžeri bave poslovanjem a urednici radom redakcije. Mnoga popodneva proveo je na sastancima uredničkog kolegija kada se odlučivalo o naslovnici za idući dan. No to je činio da bude informiran a ne da sudjeluje u raspravi. "On jednostavno nije želio uređivati novine. Bio je tamo da presudi u sporovima i postavi mjerila i vrijednosti", rekao je Max Frankel, jedan od pet izvršnih urednika tijekom Sulzbergerova mandata.
Pokretanje nacionalnog izdanja iznimno je dobro pozicioniralo NY Times za dolazak interneta, koji je izbrisao geografska ograničenja što su omogućila gradskim listovima u SAD-u da uživaju gotovo monopolističku moć na svojim domaćim tržištima. Da se vidi koliko je važan nacionalni doseg bio za Times, dovoljno ga je usporediti s Washington Postom, listom koji se nekoć natjecao s njim po utjecaju i prestižu, dok je danas u znatnom opadanju, ocjenjuje u osvrtu magazin Forbes.
Kao drugu sudbonosu odluku Sulzbergera, Forbes ističe izlazak na burzu 1969. i stvaranje B-klase super-povlaštenih dionica koje su do danas omogućile obitelji Sulzeberger-Ochs da zadrži puni nadzor nad tvrtkom, a da istodobno na tržištu osigura kapital potreban za širenje poslovanja.
Kada je napuštao upravu Timesa 1997., Sulzeberger je ostao uvjeren da novine, posebno dobre novine, imaju svijetlu budućnost. "Mislim da su papir i tinta ovdje da bi ostali za vrstu novina kakve mi tiskamo. Nema manjka vijesti u svijetu. Ako želite vijesti, možete otići na internet i zagrabiti svo to smeće. Ali ja ne mislim da je većina ljudi kompetentna da budu urednici, ili da za to imaju vremena ili interesa", rekao je u intervjuu nakon umirovljenja.
"Vi ne kupujete vijesti kada kupujete The New York Times. Vi kupujete prosuđivanje", zaključio je Arthur O. Sulzberger.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na mobilnih uređaja. Hina)