Ursula Gertrud von der Leyen dolaskom na čelo Europske komisije zapravo se vraća u središte Europske unije. Naime, njemačka političarka je rođena 1958. upravo u Bruxellesu, gdje je njezin otac, kasniji premijer savezne pokrajine Donja Saska, Ernst Albrecht, obnašao visoke funkcije u Europskoj ekonomskoj zajednici i Europskoj zajednici, pretečama Europske unije. Von der Leyen je u Bruxellesu provela prvih 13 godina svoga života.
Strah od RAF-a
Od 1977. do 1980. studirala je ekonomiju na uglednoj London School of Economics. U Londonu je zbog straha od terorista Frakcije Crvene armije (RAF), koji su u to vrijeme prijetili njemačkim političarima i članovima obitelji, studirala pod lažnim imenom Rose Ladson.
Nakon povratka u Njemačku buduća ministrica studirala je medicinu, nakon čega je doktorirala i specijalizirala ginekologiju. 2015. su se pojavile optužbe da je Von der Leyen prepisala veći dio svog doktorata. Nakon istrage Sveučilišta u Hannoveru zaključeno je da doktorat „sadrži greške“, ali je odlučeno da Von der Leyen smije zadržati doktorsku titulu.
Ursula Albrecht udaje se 1986. za liječnika i potomka poznate obitelji tekstilnih industrijalaca Heika von der Leyena, s kojim ima sedmero djece.
Kasni ulazak u politiku
Politici se posvetila relativno kasno: članicom Kršćansko-demokratske zajednice (CDU) postala je tek 1990., a u pokrajinsku politiku ušla je krajem devedesetih. Na saveznu političku scenu došla je 2005. kada ju je novopečena kancelarka Angela Merkel dovela na mjesto ministrice obitelji. U drugom kabinetu Merkel, Von der Leyen je obnašala mjesto ministrice rada, a 2013. je preuzela ministarstvo obrane.
Na čelu ministarstva obrane konzervativni krugovi predbacivali su joj nedovoljnu bliskost samim postrojbama te prespor preustroj Bundeswehra. Ministarstvo obrane trenutačno potresaju skandali u vezi s preplaćenim savjetničkim honorarima, a sama je ministrica već nekoliko puta svjedočila pred parlamentarnim istražnim povjerenstvom.
Štićenica Angele Merkel
Von der Leyen slovi kao prisna suradnica Angele Merkel, a neko se vrijeme nalazila i u igri za glavnu tajnicu CDU-a. Konzervativnim krugovima bila je trn u oku i zbog svoje podrške izbjegličkoj politici Angele Merkel. Sama obitelj Von der Leyen kod kuće je primila jednog izbjeglicu iz Sirije.
Analitičari ju zbog dobrog poznavanja sva tri glavna jezika EU-a i iskustva u NATO-u smatraju podobnom kandidatkinjom za mjesto čelnice Europske komisije.
Tko je Christine Lagarde, kandidatkinja za novu predsjednicu Europske središnje banke?
Christine Lagarde, žena predložena za novu čelnicu Europske središnje banke (ECB), odvjetnica je koja godinama obnaša moćne funkcije u svijetu globalnih financija.
63-godišnja Lagarde vodila je međunarodnu odvjetničku tvrtku sa sjedištem u Chicagu prije no što ju je 2005. uveo u vladu bivši francuski premijer Dominique de Villepin. Dvije godine kasnije postala je prva žena na položaju ministrice financija među državama članicama G7.
Lagarde je iznimno cijenjena u svojoj domovini Francuskoj. Čelnica G20 postala je kad je Francuska 2011. preuzela predsjedništvo tim međunarodnim forumom, pa je potaknula reformu međunarodnog monetarnog sustava. Financial Times naziva ju "superzvijezdom međunarodnih financija".
Međunarodni monetarni fond (MMF) sa sjedištem u Washingtonu preuzima 2011., u jeku europske dužničke krize.
Njezino vodstvo MMF-om obilježeno je pravednim upravljanjem te financijskom nestabilnošću nakon financijske krize iz 2008. i britanske odluke da napusti Europsku uniju 2016. godine.
Te godine stradao je i njezin ugled jer se morala braniti od optužbi o propustu u vrijeme dok je bila francuska ministrica financija.
Sud ju je proglasio krivom za nemar jer nije osporila državnu isplatu od 400 milijuna eura koja je arbitražnom odlukom 2008. pripala poslovnom čovjeku Bernardu Tapieu, prijatelju bivšeg francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja.
Tapie je tužio francusku banku Credit Lyonnais zbog uloge u prodaji njegovih dionica u Adidasu u devedesetima. Kada je Lagarde 2007. postala ministrica financija, pravni spor između Tapieja i banke još nije bio riješen, a ona je izdala nalog da se riješi privatnom arbitražom.
Lagarde je 2016. proglašena krivom, no nije kažnjena. Tvrdila je da je djelovala u dobroj vjeri.
Vjerojatna nova čelnica ECB-a nedavno je komentirala i ekonomsku politiku američkog predsjednika Donalda Trumpa istaknuvši kako on nije potpuno u krivu kad govori o nepravednom trgovinskom odnosu Sjedinjenih Država i Kine.
No u gostovanju na američkoj televiziji poručila je kako uvođenje carina nije dobar pristup rješavanju tog problema.
Lagarde se opetovano spominje na listama najmoćnijih žena na svijetu. Forbes ju je stavio na treće mjesto, iza njemačke kancelarke Angele Merkel i britanske premijerke na odlasku Therese May.
Diplomirala je engleski jezik i kulturu na politološkom institutu u francuskom Aix-en-Provenceu te pravo na pariškom sveučilištu.
Srednju školu pohađala je u predgrađu Washingtona, a i danas ne krije naklonjenost SAD-u. U mladosti je bila i članica francuske reprezentacije u sinkroniziranom plivanju.
ECB je središnja banka za 19 država Europske unije koje su prihvatile euro, a na svojim stranicama ta institucija navodi kako joj je glavni cilj "održavanje stabilnosti cijena u europodručju te očuvanje kupovne moći jedinstvene valute".
Dosadašnji predsjednik te institucije bio je Talijan Mario Draghi. (Hina)