Oslobođeni ukrajinski ratni zarobljenik koji je svjedočio užasima u ruskom zatvorskom sustavu otkrio je što mu je pomoglo preživjeti 860 dana u Putinovom paklenom zatvoru.
Valerij 'Jarilo' Horišnji za Metro je ispričao detalje svojeg boravka u zloglasnim ruskim zatvorima gdje su se stražari navodno smijali i pili kavu dok su gledali kako zatvorenici živi gore.
Horišni koji je ranjen i zarobljen tijekom posljednje obrane Mariupolja, opisao je ruski sustav zatočeništva kao "pakao na zemlji". Zatvorenici su ga redovito tukli šakama, nogama i gumenim palicama, davali mu elektrošokove i držali ga u zloglasnoj prostoriji za mučenje.
Kaže kako je preživio zahvaljujući ljubavi i molitvi, ali je nakon oslobađanja bio u šoku danima. Nakon oslobađanja u rujnu završio je rehabilitaciju i razmišlja o povratku u aktivnu službu.
"Ljubav prema obitelji, domovini, suborcima i postrojbi. Bilo je trenutaka kada bi osjećali potpuno beznađe, ali uvijek smo se međusobno podupirali. Svaki dan sam molio za one izvan zatvora, za one na prvoj crti i svoju obitelj", kazao je Horišni.
Dodao je i da se bojao da će izići i saznati da mu je netko iz obitelji poginuo od ruskih raketa koje svakodnevno pogađaju civile.
Horišni je umalo poginuo u napadu na zatvor. Tada je i teško ranjen.
"Ranjene su mi obje noge, genitalije i lijeva ruka. Još imam gelere u tijelu, ali srećom nisu pogodili arterije. Smjestili su me u podzemnu bolnicu u Azovstalu, gdje sam ostao do zarobljavanja."
Masakr u Olenivki
Prvo su ih premjestili u zloglasni zatvor u Molodižneu, blizu Olenivke. Rekao je da tamo nije bilo puno hrane, ali da ih nisu ni mučili.
No, nedugo nakon što je premješten od tamo, u tom se zatvoru dogodio masakr – 53 zarobljenika iz Azova ubijena su, a 139 ranjeno.
"Moji bivši cimeri ispričali su mi da su dan ranije svi Azovci prebačeni u posebne barake. Vidjeli su ljude u crnim fantomkama na krovu, kako postavljaju nešto. Nedugo zatim stražar im je rekao: ‘Danas ste naje*ali.’ Ubrzo su čuli rusku artiljeriju – mislimo da su pokušali prikriti eksploziju", ispričao je.
Rekao je i kako se osjećao nakon oslobođenja.
"Prvih pet dana bio sam kao robot, bez emocija. Tek sedmog dana shvatio sam da više ne moram pjevati rusku himnu svaki dan – slobodan sam čovjek. Ne mogu opisati osjećaj kada sam vidio sestru i roditelje. Bio sam presretan", kazao je.
Tisuće Ukrajinaca još uvijek su u ruskom zatočeništvu – bez kontakta s vanjskim svijetom, suočeni s mučenjem i nestancima.