Dužnosnici Ministarstva pravosuđa pokušavaju otkriti je li Assange ohrabrivao, ili čak pomogao vojniku Bradleyju Manningu da iz vladinih računala izvuče povjerljive dokumente vojske i State Departmenta.
>> Assange ponovno traži puštanje na slobodu
>> Assange premješten u samicu 'radi njegove sigurnosti'
Ako je bilo tako, u ministarstvu vjeruju da bi Assangea mogli optužiti za zavjeru, a ne da ga tretiraju samo kao pasivnog primatelja dokumenata koje je kasnije objavio. Među materijalima koje tužitelji proučavaju je i online 'chat log' u kojem je Manning navodno tvrdio da je direktno komunicirao sa Assangeom, koristeći šifrirani internet konferencijski servis, dok je kopirao vladine datoteke.
Trude se pronaći način za podizanje optužnice
Manning je, navodno, isto tako rekao da mu je Assange dao pristup serveru kako bi mogao prebaciti datoteke WikiLeaksu. Adrian Lamo, bivši haker u koga je Manning imao povjerenja, a koji ga je na kraju prijavio, rekao je da mu je Manning iznio detalje tih kontakata.
New York Times primjećuje da su već objavljeni dijelovi komunikacije Manninga i Lamoa, ali da ti detalji nisu među njima. Otkako je WikiLeaks ove godine počeo s objavljivanjem povjerljivih dokumenata američke vlade, ministarstvo pravosuđa se trudi naći način da Assangea optuži za kazneno djelo.
Proučeno više zakona
Između ostalog, proučeno je više zakona koji kriminaliziraju širenje restriktivnih informacija pod određenim uvjetima, kao što su akt o špijunaži iz 1917. i akt o računalnim krađama i zloporabama iz 1986. Iako su ih dosad koristili protiv onih koji otkrivaju informacije i hakera, tužitelji nikada nisu uspješno gonili primatelja procurjelih informacija, pošto je to aktivnost koja može spadati pod Prvi amandman američkog Ustava i njegovu snažnu zaštitu slobode govora i tiska.
Iako službeno nema reakcije, ljudi upoznati sa slučajem kažu da su u ministarstvu pravosuđa privučeni mogućnošću da sude Assangeu kao sudioniku zavjere, jer su pod velikim pritiskom da od njega naprave primjer koji će odvratiti buduća masovna curenja elektronskih dokumenata preko interneta. Na taj način, u ministarstvu bi izbjegli neugodno pitanje zašto ne sude medijima i novinarima koji, isto tako, otkrivaju informacije za koje vlada tvrdi da trebaju ostati tajni. To obuhvaća i medije koji su originalno objavili iste dokumente do kojih je došao WikiLeaks.