Glas s druge strane linije bio je tih i slab; glas šestogodišnjakinje, čulo se pucketanje na mobitelu iz Gaze.
"Tenk je pored mene. Kreće se."
Sjedeći u hitnom pozivnom centru Palestinskog Crvenog polumjeseca, Rana je pokušavala zadržati smiren glas.
"Je li jako blizu?"
"Jako, jako blizu", odgovorio je tihi glas. "Hoćeš li doći po mene? Tako se bojim." Rana nije mogla učiniti ništa osim nastaviti razgovor.
Šestogodišnja Hind Rajab bila je zarobljena pod vatrom u gradu Gazi i molila je za pomoć skrivajući se u automobilu svoga ujaka, okružena tijelima svojih rođaka. Ranin glas bio je njezina jedina krhka poveznica s ostatkom svijeta.
Ranije toga dana šestogodišnja djevojčica krenula je iz svoga doma u gradu Gazi sa svojim ujakom, strinom i petero rođaka. Bio je ponedjeljak, 29. siječnja. Tog je jutra izraelska vojska rekla ljudima da evakuiraju područja na zapadu grada i krenu južno duž obalne ceste.
Hindina majka Wissam sjeća se da je njihovo područje bilo intenzivno granatirano: "Bili smo prestravljeni i htjeli smo pobjeći. Bježali smo kako bismo izbjegli zračne napade", piše BBC.
Obitelj je odlučila krenuti prema bolnici Ahli na istoku grada, nadajući se da će to biti sigurnije mjesto za sklonište. Wissam i starije dijete krenuli su pješice, dok je Hind dobila mjesto u stričevu automobilu.
"Bilo je jako hladno i kišovito. Rekla sam Hind da uđe u automobil", prisjeća se toga dana majka. Čim je automobil otišao, kako je rekla, začuli su se pucnjevi iz toga smjera.
Dok se Hindin ujak vozio prema poznatom gradskom sveučilištu al-Azhar, automobil se neočekivano našao licem u lice s izraelskim tenkovima. Zaustavili su se na obližnjoj benzinskoj postaji Fares radi sigurnosti i čini se da su se našli pod vatrom.
Unutar vozila obitelj je pozvala rodbinu upomoć. Jedan od njih kontaktirao je stožer za hitne slučajeve Palestinskog Crvenog polumjeseca. Operateri u pozivnom centru Crvenog polumjeseca u Ramali nazvali su broj mobilnog telefona Hindina ujaka, ali umjesto njega javila se njegova 15-godišnja kći Layan.
U snimljenom telefonskom razgovoru Layan im je rekla da su svi njezini ubijeni te da se pored auta nalazi tenk.
"Pucaju na nas", rekla je prije nego što se razgovor završio uz pucnjavu i vrištanje. Tim Crvenog polumjeseca ponovno je počeo zvati, a nakon nekog vremena javila se djevojčica Hind, gotovo nečujnog, prestravljenog glasa.
Ubrzo postaje jasno da je ona jedina preživjela u automobilu i da je još uvijek na liniji vatre.
"Sakrij se ispod sjedala. Nemoj da te itko vidi", govori joj operaterka Rana Faqih, koja je satima ostala na liniji s Hindom, dok je Crveni polumjesec apelirao na izraelsku vojsku da dopusti pristup lokaciji.
"Bila je prestravljena, tužna, tražila pomoć. Rekla nam je da su njezini rođaci mrtvi, ali kasnije ih je opisala kao spavaju. Pa smo joj rekli - neka spavaju, ne želimo im smetati", prisjeća se Rana.
Hind je iz minute u minutu molila da netko dođe po nju.
"U jednom trenutku rekla mi je da se smračilo. Bila je uplašena. Pitala me koliko je daleko moja kuća. Osjećala sam se toliko paralizirano i bespomoćno", opisuje te trenutke operaterka.
Tri sata nakon što je poziv započeo hitna pomoć konačno je poslana da spasi Hind.
U međuvremenu je tim Crvenog polumjeseca došao do Hindine majke Wissam i uključio njezinu telefonsku liniju u poziv.
"Još je više plakala kada je čula mamin glas", prisjeća se Rana.
"Molila me da ne poklopim. Pitala sam je gdje je ozlijeđena, zatim sam joj odvraćala pozornost čitajući s njom Kuran. Ponavljala je svaku riječ koju sam izgovorila", opisuje majka.
Bio je mrak kada je ekipa hitne pomoći obavijestila operatere da se približavaju lokaciji. Bilo je to posljednje što su operateri čuli od svojih kolega i od djevojčice. Veza oba bolničara i šestogodišnje djevojčice koju su došli spasiti prekinuta je zauvijek.
Hindin djed Bahaa Hamada rekao je za BBC da je veza djevojčice s njezinom majkom trajala nekoliko trenutaka dulje i da je posljednje što je Wissam čula bio zvuk otvaranja vrata automobila, a Hind joj je rekla da može vidjeti kola hitne pomoći.
"Svake sekunde moje se srce slama. Svaki put kad čujem zvuk vozila hitne pomoći, pomislim - možda je to ona. Svaki zvuk, svaki pucanj, svaki projektil koji pada, svaka bomba - pitam se ide li prema mojoj kćeri, je li pogođena", kroz suze priča majka.
Niti timovi Crvenog polumjeseca u Gazi, niti Hindina obitelj nisu uspjeli doći do lokacije koja se još uvijek nalazi unutar aktivne borbene zone pod kontrolom izraelske vojske.
"Najteže je noću kada se probudite i čujete njezin glas u uhu kako govori - dođi po mene'", govori Rana.
Tjedan dana nakon nestanka svoje kćeri majka je i dalje čeka u bolnici Ahli, nadajući se da će biti vraćena živa.
"Donijela sam njezine stvari i čekam je ovdje. Čekam svoju kćer svakog trenutka, svake sekunde. Iz slomljenog majčinskog srca molim da se ova priča ne zaboravi", poručuje majka.