Pad Bašara al-Asada bio je prije samo tjedan dana gotovo nezamisliv, ali tada su ustanici pokrenuli zapanjujuću ofenzivu na režim iz svoje baze u Idlibu, na sjeverozapadu Sirije, piše BBC.
Asad je došao na vlast 2000. godine nakon smrti svog oca Hafeza, koji je zemljom vladao 29 godina željeznom rukom.
Asad mlađi naslijedio je čvrsto kontroliranu i represivnu političku strukturu, gdje se opozicija nije tolerirala. U početku su se nadali da bi nasljednik mogao biti drugačiji – otvoreniji, manje brutalan. Nada je kratko trajala.
Asad će ostati zapamćen kao čovjek koji je 2011. nasilno ugušio mirne prosvjede protiv svog režima i tako pokrenuo građanski rat. Više od pola milijuna ljudi je ubijeno, šest milijuna ostalih postalo je izbjeglicama.
Uz pomoć Rusije i Irana slomio je pobunjenike i preživio. Rusija je koristila svoju zastrašujuću zračnu moć dok je Iran slao vojne savjetnike u Siriju, a Hezbollah, milicija koja ga podržava u susjednom Libanonu, rasporedila u zemlju svoje dobro obučene borce.
Ovaj put to se nije dogodilo. Njegovi saveznici, zaokupljeni svojim poslovima, ostavili su ga samog. Bez njihove pomoći, Aasadove trupe nisu bile u stanju, a na nekim mjestima očito nisu bile voljne, zaustaviti ustanike, predvođene islamističkom militantnom skupinom Hajat Tahrir al-Šam (HTS).
Prvo su prošli tjedan zauzeli Alep, drugi po veličini grad u zemlji, gotovo bez otpora. Zatim Hamu, a danima kasnije ključno središte Homs, što je Damask ostavilo u izolaciji. Za nekoliko sati ušli su u glavni grad, sjedište Asadove moći.
Kraj pet desetljeća duge vladavine obitelji Asad preoblikovat će ravnotežu snaga u regiji.
Težak udarac za Asadove saveznike
Iranu je ovo težak udarac. Sirija pod Asadom bila je dio veze između Iranaca i Hezbollaha i bila je ključna za transfer oružja i streljiva toj skupini.
Sam Hezbolah je ozbiljno oslabljen nakon jednogodišnjeg rata s Izraelom i njegova budućnost je neizvjesna.
Još jedna frakcija koju podupire Iran, Hutiji u Jemenu, više su puta bili meta zračnih napada. Sve te frakcije, plus milicije u Iraku i Hamas u Gazi, čine ono što Teheran opisuje osovinom otpora, koja je sada ozbiljno oštećena.
Nova situacija slavit će se u Izraelu gdje se na Iran gleda kao na egzistencijalnu prijetnju.
Mnogi smatraju da se ova ofenziva ne bi mogla dogoditi bez blagoslova Turske. Ankara, koja podupire neke od pobunjenika u Siriji, zanijekala je potporu HTS-u.
Predsjednik Recep Tayyip Erdogan neko je vrijeme pozivao Asada da se uključi u pregovore kako bi se pronašlo diplomatsko rješenje sukoba koje bi omogućilo povratak sirijskih izbjeglica.
Najmanje tri milijuna njih je u Turskoj, a to je lokalno osjetljivo pitanje.
Ali Asad je to odbio učiniti.
Mnogi Sirijci sretnu su što je Asad pao. Ali što će biti dalje? HTS ima svoje korijene u al-Kaidi i nasilnu prošlost. Posljednjih su godina proveli pokušavajući se 'rebrendirati' i njihove nedavne poruke imaju diplomatski i pomirljivi ton. Ali mnogi nisu uvjereni u to i zabrinuti su što bi mogli učiniti nakon preuzimanja vlasti.
U isto vrijeme, dramatične promjene mogle bi dovesti do opasnog vakuuma moći i na kraju rezultirati kaosom i još većim nasiljem poput onoga u Libiji.