Solomonsko otočje, država sastavljena od gotovo tisuću otoka, nalazi se sjeveroistočno od Australije, između otočne države Vanuatu i Papue Nove Gvineje. Gusta, bujna prašuma pokriva većinu otoka, a bioraznolikost koraljnog grebena zemlje među najbogatijim je na svijetu.
Mnoge biljke i životinje na Solomonskom Otočju evolvirale su u veličanstvenoj izolaciji, a sada je jedna od tih životinja izašla iz idiličnog okruženja, otkrivajući se prvi put znanosti - vika (Uromys vika) je veliki štakor četiri puta veći i od najuhranjenijih gradskih vrsta.
Međutim, ova jedinstvena životinja s udaljenih pacifičkih otoka uskoro bi mogla izumriti, jer se kišne šume gdje ona živi nemilice sjeku.
Istraživanje je proveo Field Museum iz Chicaga, a novootkrivena životinja opisana je u članku u časopisu Journal of Mammalogy.
Vika je smeđe boje, ima krljuštima prekriven rep, duljine i do pola metra. Baš kao i njezini najbliži srodnici vika je pohlepan penjač i vjerojatno većinu svog vremena provodi visoko na stablima prašume, a uglavnom se kreće noću. Ova se nova vrsta razlikuje od ostalih Uromys vrsta po veličini i obliku lubanje, ali i po genima. Za sada, vika je poznata jedino na otoku Vangunu na kojem je i otkrivena.
Iako je Uromys vika nova vrsta u formalnom smislu, ova je životinja već bila dio tradicionalnog znanja stanovnika Vangunua. Mnogim stanovnicima otoka poznata je kao gigantski štakor koji voli proždirati zelene orahe koje buši svojim oštrim sjekutićima. Predstavljanje vike znanstvenoj zajednici došlo je nakon dugogodišnjeg istraživanja, nakon što je autor studije Tyrone Lavery od vangunskih mještana čuo opise štakora 2010. godine. Nakon mnogo vremena i truda u pokušaju da se pronađe divovski štakor u kišnoj prašumi na Vangunu, znanstvenici su napokon pronašli jedan primjerak u posječenom stablu. Promatranje i prikupljanje fizičkog uzorka bio je posljednji dio slagalice.
I dalje postoje mnoge stvari koje je još potrebno istražiti o ovoj vrsti i njezinu životnom stilu. Primjerice, promatranjem nije potvrđeno da se hrani i kokosovim orasima. Međutim, na Vangunu je pronađena jedna druga vrsta oraha s okruglim rupama iz njih je uklonjena sva unutrašnjost. S obzirom na specifičnu vrstu tragova zubi na tim orasima smatra se da je "krivica" bušenja kokosovih oraha na novootkrivenim divovskim štakorima.
Vika je prvi glodavac otkriven na Solomonskom Otočju u posljednjih 80 godina i uklapa se u izvanredan panteon sisavaca Solomonskog Otočja od kojih polovica nije pronađena nigdje drugdje na svijetu. U njih spadaju i patuljaste leteće lisice (najmanji voćni šišmiš na svijetu) i Guadalcanalski majmunoliki šišmiš. Sisavci sa Solomonskog Otočja gotovo su isključivo šišmiši i štakori.
"Vikini su preci vjerojatno doplovili na otok na vegetaciji, a kada su stigli, razvili su se u ovu divnu novu vrstu, po ničem sličnoj onoj vrsti koja je došla s kopna", pojasnio je biolog Tyrone Lavery u priopćenju.
Tragično, Lavery i njegovi kolege očekuju da će vika vrlo brzo nakon svog znanstvenog debija biti stavljena na listu "kritično ugroženih vrsta" jer su tako rijetki i imaju male prostor za život na Vangunu kojem prijeti deforestacija šuma.