Kako iranske rakete i dronovi napadaju ključnu infrastrukturu u arapskom Zaljevu, cijene nafte širom svijeta rastu. Istovremeno, američki radarski sustavi vrijedni milijarde eura su uništeni, otkrivajući prave ranjivosti američke protuzračne i proturaketne obrane. Opseg nedavnih iranskih napada postavlja važno pitanje, kako pripadnici američkih snaga u bliskoistočnoj regiji dobivaju pravovremena upozorenja?
SAD i njihovi saveznici oslanjaju se na složenu mrežu koja kombinira satelite, zemaljske radare, brodove i zrakoplove za stalno nadziranje neba. "Zajedno, ti alati čine mrežu obrane od raketa koja može rano uočiti opasnost i dati upozorenja," ističe u analizi za The Conversation Aaron Brynildson, bivši časnik američkog ratnog zrakoplovstva i profesor zrakoplovnog i nacionalnog sigurnosnog prava na američkom Sveučilištu Mississippi, koji je detaljno proučavao te sustave.
Brzo donošenje odluka u američkom Svemirskom zapovjedništvu (U.S. Space Command) presudno je za pretvaranje dobivenih podataka u djelotvorna upozorenja na terenu.
Rano otkrivanje iz svemira
Najbrže otkrivanje prijetnji iz Irana događa se iz orbite. Sateliti poput Space-Based Infrared System američkih svemirskih snaga mogu gotovo trenutno uočiti toplinski trag lansirane rakete u Iranu. "Ovi sateliti vrijedni milijardu dolara, kruna obrane od raketa, mogu gotovo odmah uočiti jarko svjetlo lansirane rakete," pojašnjava profesor Brynildson. Infracrveni senzori otkrivaju toplinu i šalju upozorenja putem sigurnih komunikacija do američkih Zajedničkih taktičkih zemaljskih stanica, koje potom prenose informacije cijelom mrežom sustava za proturaketnu obranu.
Sateliti sami ne mogu pratiti raketu tijekom cijelog leta. Zemaljski radari, poput Nadograđenog radara za rano upozoravanje AN/FPS-132 i Prijenosnog nadzornog radara AN/TPY-2, omogućuju kontinuirano praćenje iranskih projektila, od lansiranja, do cilja. Nakon nedavnih iranskih napada na radarske sustave TPY-2 u Jordanu i FPS-132 u Kataru, SAD je premjestio dodatni TPY-2 iz Južne Koreje na Bliski istok. Rezervni sustavi, poput drugog FPS-132 u Velikoj Britaniji i radarskog sustava AN/SPY-1 na brodovima Aegis američke ratne mornarice, popunjavaju novonastale praznine te čak i proširuju pokrivenost.
Zrakoplovi poput E-3 Sentry i dronovi MQ-9 Reaper isto tako pružaju fleksibilnu, mobilnu radarsku pokrivenost. Ti sustavi mogu nadoknaditi degradirane dijelove mreže ili nadopuniti zemaljske radare, čuvajući cjelovitost praćenja neprijateljskih raketa.
Izazov koji predstavljaju jeftini dronovi
Dronovi, osobito jeftini iranski modeli Shahed, teže se otkrivaju od raketa. Njihovi motori na plin proizvode minimalnu toplinu, a njihova mala veličina, nisko letenje i konstrukcija od materijala koji slabo reflektiraju radarske zrake čine ih teško uočljivima. "Nijedna metoda ne djeluje uvijek sama za obranu od napada dronova," ističe Brynildson. Američka obrana koristi kombinaciju radara, praćenja radio signala, kamera i GPS navigacije, uz stalna poboljšanja, uključujući moguću upotrebu i akustičnih senzora iz Ukrajine.
Unapređenja senzora, brža komunikacija i poboljšan softver, ističe na kraju Brynildson, imaju za cilj ranije otkrivanje prijetnji, bržu reakciju i brže neutraliziranje ciljeva, čime se štite američki vojnici i stabilnost u regiji.