I oko 200 sati neki ljudi mogu preživjeti zarobljeni pod ruševinama.
"To kao da ste zatvoreni u samicu, ali ste skučeni u prostoru maksimalno pola metra s jedan metar", kaže Ivonne Ana Lančić, liječnica i članica HGSS-a.
"Pa to je ono - zapravo iščekivanje smrti i u nekakvoj suprotnosti s tom nadom da nekako prežive, da ih netko ipak nađe. Nevjerojatan je čovjekov kapacitet da se bori da ostane živ", dodaje psihijatrica Katarina Marušić.
Najbolje to dokazuje činjenica da su neki i nakon deset dana ispod ovih ruševina izašli živi. Liječnica i članica HGSS-a kaže - bez hrane organizam može i do tri tjedna, bitna je tekućina. Neki od spašenih pili su vlastiti urin.
"Naš organizam, ako dehidrira, nema kolajuće tekućine kroz krvne žile. Ako nema toga, nema ni dotoka kisika do stanica, a stanice bez kisika ne mogu. Oni koji su preživjeli, preživjeli su zahvaljujući zračnom prostoru oko usta i oni su mogli disati", pojašnjava.
I sigurno će im biti potrebna opsežna psihološka pomoć - kaže doktorica Marušić. I dodaje - kroz ovu traumu jednostavnije će proći odrasli nego djeca.
"S čim će se ti ljudi sve nositi? Jer sigurno je došlo do potpune dezintegracije svega onoga što čovjek je u takvoj katastrofi. Osim toga, većina njih ostala je bez ičega - bez ljudi oko sebe, bez obitelji."
Tim teškim prizorima svjedoče spasioci na terenu. Sjećaju se i potresa koji je 1999. godine pogodio Izmir.
"Sjećam se da su ljude pronalazili žive i nakon 18, 19 dana, jer ako nisu ozlijeđeni i ako imaju sigurno mjesto gdje mogu biti, to je moguće", kaže spasitelj Abdul.
Nažalost, šansa da pod ruševinama još ima živih - svakim je satom sve manja.
Dnevnik Nove TV pratite svaki dan od 19 sati, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr.