"Isporuka niza dobara nama je ograničena, pa bismo i mi možda mogli razmisliti o određenim ograničenjima, recimo kod urana, titanija i nikala“, izjavio je predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin u rujnu.
Nije ovo prva takva ideja. Kad je Zapad nakon ruske invazije na Ukrajinu stao u obranu Ukrajinaca, Rusija je pokušavala slomiti Europu ograničavanjima u isporukama plina. I dok su se Europa i ostatak Zapada relativno brzo snašli s alternativnim izvorima plina i nafte, za ta tri vrijedna metala koje je spomenuo Putin baš i nema puno alternativnih izvora.
Uzmimo na primjer uran, za koji ruski Rosatom drži 40 posto na svjetskom tržištu u trgovini obogaćenim uranom. Nitko drugi trenutačno ne proizvodi tako kvalitetni obogaćeni uran za nuklearne reaktore nove generacije. Američka tvrtka Centrus Energy počela je tek krajem prošle godine obogaćivati uran i trebat će joj godine da dođe do većih kapaciteta isporuke. No, čak i oni sirovi uran za obogaćivanje nabavljaju od Rosatoma, piše u svom članku DW.
To rusko državno poduzeće prošle je godine sa zapadnim državama ostvarilo promet od četiri milijarde dolara, dok u svijetu čitav promet iznosi 16,4 milijarde dolara. Prekid isporuke Zapadu bio bi poprilično bolan za obje strane, a to i objašnjava zašto je sve donedavno Rosatom bio jedna od rijetkih ruskih tvrtki bez sankcija.
Zapad radi na tome da smanji ovisnost o uvozu iz Rusije, za što stručnjaci za atomsku energiju kažu da će SAD-u trebati pet godina, a Europi još nešto duže od toga. Amerikanci već neko vrijeme povećavaju uvoz urana iz Kine, no očito je i dalje riječ o ruskom uranu jer je od 2022. porastao ruski izvoz urana u Kinu. Ruski resursi tako zaobilaze sankcije i pronalaze put do američkog tržišta.
Titanij i nikal
Gotovo cjelokupnu proizvodnju titanija u Rusiji kontrolira tvrtka VSMPO-Avsima, a njezin udio u svjetskoj proizvodnji titanijske spužve iznosi 15 posto. Više od polovice ukupno raspoložive titanijske spužve proizvodi se u Kini, nešto manje od četvrtine u Japanu, dok na Kazahstan otpada još deset posto.
VSMPO-Avsima je pod američkim sankcijama, ali ne i pod sankcijama EU-a jer je titanij iznimno važan u avioindustriji. Tako i ove tobožnje američke sankcije imaju iznimke za proizvođače aviona Boeing i Bombardier, dok nepostojanje europskih sankcija odgovara Airbusu, Safranu i Rolls-Royceu.
SAD svoju ovisnost o ruskom titaniju smanjuje jer diže vlastite proizvodne kapacitete, ali Europska unija tu kasni i zapravo će ovisnost o Rusiji zamijeniti ovisnošću o SAD-u.
Kad je riječ o nikalu, ruska tvrtka Norilsk Nikl jedan je od najvećih svjetskih proizvođača. Dugo je izbjegavala sankcije, no prije mjesec dana SAD i Velika Britanija počele su s restrikcijama, no Europska unija to još nije učinila.
Prije rata Norilsk Nikl polovicu izvoza nikala ostvarivao je u Europi, 16 posto na oba američka kontinenta, dok je u Aziju odlazilo 27 posto proizvodnje. Sada je izvoz u Europu pao na 24 posto, u Amerike na deset posto, dok se udio u Aziji povećao na 54 posto.
Glavni izazov za rusku tvrtku nisu samo geopolitički odnosi u svijetu, nego i činjenica da se neočekivano na tržištu nikala pojavila Indonezija koja ima znatno veće rezerve tog vrijednog metala u odnosu na Rusiju.