Aleksandar Kuznjecov posljednji je preživjeli u nekad istaknutoj ruskoj vojnoj bazi za napade i izviđanje koja je napuštena 1992. godine, nakon raspada Sovjetskog Saveza. Nalazi se u ruskom Škotovskom okrugu u Primorskoj regiji, oko 90 kilometara sjeveroistočno od Vladivostoka.
U vojnu bazu Pristan električar Aleksandar doselio se prije 30 godina, kada se crvena zastava još vijorila iznad Kremlja.
80-ih godina prošlog stoljeća vojna baza i obližnja zračna luka bili su živopisan dom ruske Pacifičke flote za vrijeme sovjetske ere. Zaposlenici su živjeli u nekoliko stambenih blokova uz zračnu luku. Kada je baza 1992. napuštena, zaposlenici i njihove obitelji premješteni su negdje drugdje, piše Siberian Times.
U gradu duhova ostao je samo Aleksandar. Mnogi su otišli u žurbi i za sobom ostavili mnoge stvari, no ubrzo su ih opljačkali stanovnici obližnjih sela. Aleksandar je mnogo puta vidio kako obilaze napuštene stanove i potom se odvoze u automobilima prepunim robe i pokretne imovine.
"Ono što je nekad pripadalo državi, poput metalnih žica i cijevi, čak i metalni dijelovi na zgradama, sve je skinuto i odneseno. Jedna se četverokatnica u potpunosti srušila nakon nekoliko 'napada' lovaca na državno dobro", ispričao je Aleksandar.
Njegova je supruga umrla prije nego što je garnizon zatvoren. Tada mu je ponuđen izbor da se vrati na kopno, no on je odlučio ostati.
"Bila je to svjesna odluka. Život je postajao sve skuplji i skuplji. Nova Rusija prolazila je monetarnu reformu i hiperinflaciju. Znao sam da neću morati plaćati najam za ovo mjesto, pa sam ostao i nakon što su svi drugi otišli", ispričao je Aleksandar za lokalnu agenciju Prima Media.
Isprva su još neki odlučili ostati u napuštenoj vojnoj bazi, no s vremenom su svi ipak otišli i Aleksandar je ostao potpuno sam. Živi u jednosobnom stanu u zgradi koja više od 15 godina nema ni struje ni vode.
Među lokalnim stanovnicima postao jepoznat pod nazivom "pustinjak iz Pristana". Mnogi ga i posjećuju kako bi provjerili je li zdrav, a ponekad mu donesu i novu odjeću, hranu i lijekove.
"Volim posjetitelje. Puno je lakše živjeti bez osnovnih udobnosti i potrepština nego bez dobre komunikacije. Imam mačku koja se zove Ljusja i nedavno je dobila tri mačića. To je bio veliki događaj u mojem životu, da joj pomognem dočekati ih."
Prije nekoliko godina netko mu je darovao starinsku peć na drva, popularno nazvanu "Buržujka". Za pranje, piće i kuhanje koristi kišnicu ili otapa snijeg. Na raspolaganju ima i "knjižnicu" s oko 200 knjiga koje zna praktički napamet.