Invazija Rusije na Ukrajinu šokirala je Europu i natjerala je da dubinski ispita svoju obranu. S obzirom na to da mir u regiji više nije sam po sebi razumljiv, mnoge zapadne prijestolnice počele su se pitati je li regrutacija rješenje za njihove strahove oko sigurnosti, što je ponekad izazvalo i žestoku raspravu.
Njemački i britanski političari predložili su oživljavanje obveznog služenja vojnog roka, dok zemlje koje već imaju vojnu obvezu, poput Danske i Litve, žele produljiti svoje služenje vojnog roka.
No je li novačenje pravi pristup ruskoj agresiji i kakve bi utjecaje njegovo oživljavanje moglo imati na Europu te hoće li se pokazati kontraproduktivnim ili pomoći u obrani regije, pitanja su na koja je odgovore u svojoj analizi potražio Euronews.
Obuka od tri mjeseca, pa čak ni tri godine nije dovoljna
"Europske oružane snage, posebno one na granici s Rusijom, sada shvaćaju da nemaju dovoljno ljudstva i jasno vide vojni rok kao rješenje tog problema", rekao je Vincenzo Bove, profesor političkih znanosti na Sveučilištu Warwick, koji se specijalizirao za novačenje.
"Nismo baš sigurni je li ovo dobra ideja u smislu odvraćanja potencijalne ruske invazije", upozorio je Bove podsjetivši da nedostaju dokazi o učinkovitosti vojnih obveznika u usporedbi s regularnim snagama.
S obzirom na kompleksnost modernog ratovanja, pitanje je, kaže, mogu li se ročnici pravilno obučiti za korištenje napredne opreme ili taktike koja se danas koristi u kratkom raspoloživom vremenu.
"Pogledajte samo što se sada događa u Rusiji s ročnicima. Nisu snažno motivirani. Mladići su prisiljeni, većina njih bi radije radila nešto drugo'', dodaje.
Bivši Wagnerov plaćenik rekao je ranije da je dok je služio u Ukrajini jedna od njegovih glavnih dužnosti bila osigurati da ruski vojni obveznici - mladići koji imaju jedva 21 godinu ne pobjegnu jer su se nevoljko borili.
Osim ekonomske zabrinutosti zbog neučinkovitosti obveznog služenja vojnog roka – ogroman broj ljudi spriječen je baviti se nečime gdje bi mogli biti produktivniji, Bove upozorava i na još jedan aspekt - etičku zabrinutost oko slanja civila u bitku s malo iskustva.
Nakon što je 15 godina služio u talijanskoj mornarici, rekao je: "Tri godine nisu dovoljne za podučavanje osnovama ratovanja, čak i korištenje osnovnog oružja zahtijeva puno obuke.''
''Neke zemlje govore o tromjesečnim programima... To nije ništa. Neće ni naučiti salutirati'', dodao je Bove u šali.
Smještena na ruskoj granici preko male enklave Kalinjingrad, Litva je nedavno počela raditi na reformi svojeg sustava vojnog roka, prema kojem bi mogli biti pozvani ljudi koji žive i studiraju u inozemstvu.
Jedna od mogućnosti u prijedlozima je da se regruti dobrovoljno upišu na jednomjesečnu obuku svakog ljeta tijekom tri godine. Oni bi u teoriji tada bili spremni za bitku.
Selekcija je važna i može biti vrlo uspješna
Uz Litvu, Danska, Švedska, Norveška, Finska, Latvija, Austrija, Grčka i Estonija trenutno imaju neki oblik obveznog vojnog roka, uz zaraćene strane Ukrajinu i Rusiju. Drugi su podržali regrutaciju, ali s ogradama.
U Hrvatskoj je služenje obveznog vojnog roka suspendirano 2008. te zamijenjeno dobrovoljnim vojnim osposobljavanjem. Tijekom prošlih godina pojedini ministri obrane i neki politički akteri pokušavali su ponovo aktualizirati uvođenje vojnog roka, ali to je propalo.
Obrambena analitičarka Elisabeth Braw smatra da selektivni sustavi mogu raditi jako dobro. Primjer je, kaže, Norveška gdje se građani masovno poziva, ali samo između 30 i 50 posto njih bude odabrano za obuku.
"Vojska dobiva najbolje i najpametnije, a osim same službe tu je i prednost u životopisu ročnika", dodala je objasnivši da se izbor i prolazak smatraju prestižem.
Norveška je 2015. postala prva europska država koja je uvela obvezni vojni rok i za muškarce i za žene. Još uvijek ima profesionalnu vojsku, koja je temelj njezine obrane.
Međutim, Braw također upozorava: "Trupe moraju biti opremljene značajnim vještinama. Vrijeme mora biti dobro utrošeno. Kremlj se neće uplašiti modela ročnika koji nije dobro promišljen, s mladim muškarcima i ženama koji besposleno sjede u vojarnama."
"Očuvanje sigurnosti zemlje je nešto više od oružanih snaga"
Civile koji se javljaju dobrovoljno moglo bi se koristiti izvan obrane, dodala je i podsjetila: ''Očuvanje sigurnosti zemlje je nešto više od oružanih snaga. Riječ je o javnom zdravstvu, zaštiti infrastrukture i zdravstvu. Mladi ljudi mogu biti pozvani kada su potrebni da pomognu u zaštiti zemlje od kriza ili katastrofa. Postoji toliko mnogo društvenih problema koje vlada sama ne može riješiti."
Francuska je 2019. pokrenula takozvani mekši oblik mekog vojnog roka - mladima su nudili njegovo dobrovoljno služenje i bio je to način razvijanja patriotizma i društvene kohezije, iako protivnici kažu da je preusmjeravao novac za širi obrazovni sustav.
Neka istraživanja pokazuju kako je vjerojatnije da će se ročnici suočiti s nezaposlenošću po završetku službe, dok postoje sumnje mogu li se stečene vještine prenijeti u druge sektore ili uopće naučiti.
Jedan od razloga zašto Europa pribjegava regrutaciji - gdje su muškarci i žene obično zakonski obvezni boriti se - je taj što konvencionalni poticaji za novačenje ne funkcioniraju.
Njemačka vojska ne uspijeva privući nove vojnike, unatoč velikoj inicijativi za jačanjem usred ukrajinskog rata, objavilo je Ministarstvo obrane te zemlje u kolovozu.
Domoljublje ili topovski faširanac?
Nejasno je zašto točno ljudi ne žele služiti. Stručnjaci smatraju da se vojska ne može natjecati s plaćama i uvjetima u privatnom sektoru, pri čemu su poslovi u vojsci često teški i opasni.
Bove, međutim, napominje da ta tvrdnja ne može objasniti što se događa u područjima Europe s visokom nezaposlenošću, poput južne Italije ili Španjolske, gdje se civili još uvijek ne žele pridružiti. No, moguće je, dodaje, i drugo objašnjenje: ''Kulturološko, s civilima koji preziru vojsku jer ne dijele njezine sveobuhvatne ciljeve i svrhe."
Razarajući ratovi u Afganistanu i Iraku ostavili su dugotrajne negativne stavove prema vojsci, a Bove sumnja da bi bacanje novca na rješavanje tog problema moglo poboljšati novačenje.
Često se može čuti i argument da služenje vojnog roka može potaknuti domoljublje i spremnost stanovništva da se brani od agresora.
"Ročna služba ima dugu povijest u Finskoj i široku podršku u društvu", rekla je Elina Riutta, predsjednica Finske unije vojnih obveznika. "U Finskoj se oduvijek znalo za rusku prijetnju, tako da rat u Ukrajini sam po sebi ne mijenja stvari u vezi sa služenjem vojnog roka, već naglašava njegovu svrhovitost. Volja za obranom zemlje kod ročnika i cijele nacije trenutno je rekordna", dodala je.
Finska je zemljopisno na jedinstvenom položaju, dijeleći dugu granicu s Rusijom s kojom je ratovala u prošlosti. Njihov primjer nije nužno primjenjiv na druge zemlje.
Istraživanje koje su proveli Bove i njegovi kolege Riccardo Di Leo i Marco Giani pokazalo je da služenje vojnog roka zapravo može stvoriti jaz između ljudi i njihove vlade: "Regrutacija čini da se ljudi poistovjećuju s oružanim snagama, ali njihova lojalnost je u suprotnosti s onom prema drugim demokratskim institucijama, zbog čega ljudi manje vjeruju vlastima."
"Ako ste zabrinuti zbog sve veće udaljenosti između mlađih generacija i države, onda vojni rok nije rješenje. To je zapravo kontraproduktivno", upozorio je Bove.