Britanski savjetnik za nacionalnu sigurnost Jonathan Powell sudjelovao je u završnoj rundi pregovora između Sjedinjenih Američkih Država i Irana te procijenio da je ponuda koju je Teheran iznio u vezi sa svojim nuklearnim programom bila dovoljno značajna da spriječi rat, otkriva The Guardian.
Prema izvorima, Powell je smatrao da je u Ženevi postignut napredak te da je iranski prijedlog bio "iznenađujući".
Samo dva dana nakon završetka pregovora, i nakon što je bio dogovoren datum nove runde tehničkih razgovora u Beču, Sjedinjene Države i Izrael pokrenuli su napad na Iran.
Powellova prisutnost na pregovorima, kao i njegovo detaljno poznavanje njihova tijeka, potvrđena je iz tri izvora. Jedan od njih navodi da se nalazio u zgradi rezidencije omanskog veleposlanika u Colognyju u ulozi savjetnika, što odražava široku zabrinutost zbog razine stručnosti američkog pregovaračkog tima, u kojem su ključne uloge imali zet Donalda Trumpa Jared Kushner i posebni izaslanik Steve Witkoff.
Kushner i Witkoff na pregovore su pozvali i glavnog direktora Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), Rafaela Grossija, kako bi osigurali tehničku ekspertizu. Ipak, Kushner je kasnije tvrdio da on i Witkoff "prilično duboko razumiju ključna pitanja".
Nuklearni stručnjaci naknadno su ocijenili da su Witkoffove izjave o iranskom nuklearnom programu bile prožete osnovnim pogreškama.
Powell ima dugogodišnje iskustvo u posredovanju, a jedan izvor navodi da je sa sobom doveo i stručnjaka iz britanskog Kabineta. Jedan zapadni diplomat izjavio je: "Jonathan je smatrao da je dogovor moguć, ali Iran još nije bio potpuno spreman, osobito kada je riječ o pitanju inspekcija UN-a na njegovim nuklearnim postrojenjima".
Bivši dužnosnik, kojeg su sudionici pregovora u Ženevi informirali o njihovom tijeku, rekao je: "Witkoff i Kushner nisu doveli američki tehnički tim. Kao stručnjaka koristili su Grossija, iako to nije njegova uloga. Zato je Jonathan Powell doveo vlastiti tim.
Britanski tim bio je iznenađen onim što su Iranci stavili na stol", dodao je isti izvor. "To nije bio konačan dogovor, ali je predstavljao napredak i vjerojatno nije bio posljednji iranski prijedlog. Britanci su očekivali da će se sljedeća runda pregovora nastaviti na temelju tog napretka".
Sljedeći krug razgovora trebao se održati u Beču u ponedjeljak, 2. ožujka, no nikada nije održan. Sveobuhvatni napad SAD-a i Izraela započeo je dva dana ranije.
Powellovo sudjelovanje u ženevskim pregovorima, kao i u ranijim sastancima održanima istog mjeseca u Švicarskoj, djelomično objašnjava zašto je britanska vlada oklijevala podržati američki napad na Iran — što je dovelo do dosad neviđenih napetosti u odnosima između Londona i Washingtona.
Velika Britanija nije vidjela uvjerljive dokaze o neposrednoj prijetnji iranskog raketnog napada na Europu niti o tome da je Iran na pragu razvoja nuklearnog oružja. Ovo je prvi put da je postalo jasno koliko je London bio izravno uključen u pregovore, pa je imao i čvrstu osnovu za procjenu jesu li diplomatske opcije iscrpljene i je li američki napad bio nužan.
Umjesto toga, britanske vlasti smatrale su napad nezakonitim i preuranjenim, budući da je Powell vjerovao kako je put prema pregovaračkom rješenju i dalje otvoren — rješenju koje bi trebalo odgovoriti na dugogodišnje pitanje kako Iran može uvjeriti SAD da ne razvija nuklearno oružje.
Iz Downing Streeta odbili su komentirati Powellovu prisutnost na pregovorima u Ženevi, kao i njegove procjene.
Britanski premijer Keir Starmer našao se na meti oštrih kritika Donalda Trumpa zbog nedovoljne potpore američkom napadu, uključujući početno odbijanje da se SAD-u dopusti korištenje britanskih vojnih baza. Takva je dozvola dana tek kasnije, i to isključivo u obrambene svrhe, nakon što je Iran počeo napadati britanske saveznike u Perzijskom zaljevu.
Trump je upozorio da bi to moglo imati negativne posljedice za NATO ako europske članice ne odgovore na njegov poziv da pomognu u osiguravanju Hormuškog tjesnaca — zahtjev koji je zasad odbijen.
Neizravne pregovore u Ženevi između Irana i SAD-a posredovao je omanski ministar vanjskih poslova Badr bin Hamad Al Busaidi.
Diplomati iz zemalja Zaljeva nisu precizirali na temelju čega je Powell dobio pristup pregovorima, no pretpostavlja se da je to povezano s njegovim dugogodišnjim odnosima s američkom administracijom, uključujući razdoblje kada je bio šef kabineta Tonyja Blaira.
Na što je Iran pristao
Britanski dužnosnici naknadno su istaknuli da ih je impresionirala spremnost Irana da postignuti dogovor bude trajan te da, za razliku od sporazuma iz 2015. godine, ne sadrži vremenska ograničenja ili takozvane "sunset" klauzule koje bi ukidale restrikcije na nuklearni program.
Iran je također pristao smanjiti zalihe od oko 400 kilograma visoko obogaćenog uranija, pod nadzorom IAEA-e unutar vlastitog teritorija, te se obvezao da ubuduće neće stvarati nove zalihe takvog materijala.
U završnoj fazi pregovora Iran je pristao na trogodišnju do petogodišnju obustavu domaćeg obogaćivanja uranija, no američka strana je, nakon konzultacija s Trumpom, zatražila desetogodišnji moratorij. U praksi, Iran u tom trenutku nije imao kapacitete za obogaćivanje zbog ranijih bombardiranja svojih postrojenja.
Teheran je također ponudio ono što su posrednici opisali kao "ekonomski bonus", omogućivši Sjedinjenim Državama sudjelovanje u budućem civilnom nuklearnom programu.
Zauzvrat bi gotovo 80 posto ekonomskih sankcija protiv Irana bilo ukinuto, uključujući i sredstva zamrznuta u Kataru, što je bio jedan od ključnih zahtjeva Teherana u pregovorima 2025. godine.
Omanski posrednik ocijenio je da je ponuda o potpunom odustajanju od gomilanja visoko obogaćenog uranija predstavljala prekretnicu koja je značila da je sporazum bio na dohvat ruke.
Postoje različite interpretacije o tome kakav su dojam Kushner i Witkoff ostavili pri odlasku s pregovora — jesu li sugerirali da bi Trump podržao postignuti napredak ili su već tada znali da će biti potreban iznimno velik ustupak kako bi ga se odvratilo od vojne opcije. Jedan diplomat upoznat s pregovorima izjavio je: "Smatrali smo Witkoffa i Kushnera produženom rukom izraelskih interesa, koji su predsjednika povukli u rat iz kojeg se sada želi izvući".
Guardianovo otkriće o Powellovoj prisutnosti na pregovorima spomenuto je u utorak i u britanskom parlamentu, kada je zastupnica velške nacionalističke stranke Plaid Cymru Liz Saville Roberts postavila pitanje ministrici unutarnjih poslova Yvette Cooper.
"Čini se da su diplomatske opcije i dalje bile održive te da nije bilo dokaza o neposrednoj raketnoj prijetnji Europi niti o tome da Iran razvija nuklearno oružje", izjavila je Saville Roberts. "Smatra li ministrica da je pregovarački put između Irana i SAD-a u tom trenutku još bio moguć i, ako jest, znači li to da su početni američki i izraelski napadi bili preuranjeni i nezakoniti?"
Cooper je odgovorila: "Ujedinjeno Kraljevstvo pružalo je potporu pregovorima i diplomatskim procesima vezanim uz nuklearna pitanja. Smatrali smo da je to važan put i željeli smo da se nastavi. Upravo je to jedan od razloga našeg stava prema početnim američkim napadima".