Sirijska vojska ušla je u petak u ruševine okruga Baba Amr, ustaničke enklave u Homsu, koja je pala nakon mjesec dana bombardiranja i gdje je, prema udrugama za ljudska prava, ubijeno između 700 i 1.000 civila. Snage odane režimu tvrde da je Al-Asad time slomio kralježnicu protivnicima koje optužuje da se financiraju zapadnim novcem i teroriziraju zemlju.
Stručnjaci, međutim, predviđaju da će brutalnost režima izazvati suprotan učinak, nalik scenariju po kojem se odvijao rat u Bosni i Hercegovini u prvoj polovici 90-ih. ‘Brutalnost kojom se vojska obračunala s okrugom Baba Amr i njegovim stanovnicima neće završiti pobunu. Ona će, naprotiv, radikalizirati sirijsko društvo, misli Sarah Leah Whitson, direktorica udruge Human Rights Watch za Bliski istok.
>> Sirijci masovno bježe u Libanon
Regularna sirijska vojska superiorna je slabo naoružanoj Slobodnoj sirijskoj vojsci koju čine vojni dezerteri i pobunjenici. Međutim, mjesec dana duga opsada grada ne ukazuje da je to ‘premoćna vojna pobjeda’, kaže Nabil Boumonsef, kolumnist lista An-Nahar iz Bejruta.
Analitičari se slažu da je sirijska vojska dobila jednu bitku, ali ne i rat. ‘Pobuna će se već idućih dana nastaviti na stotinama drugih lokacija’, kaže Salman Šaik iz centra Brooking Doha.
>> Pogledajte kakav je značaj Sirije
Slobodna sirijska vojska oslanjala se na prokrijumčareno oružje, a sada će tražiti inozemne izvore za financiranje obrane i teško naoružanje, predviđa Peter Harling, stručnjak za Siriju u Međunarodnoj kriznoj skupini. Ustanici bi mogli posegnuti i za taktikom samoubilačkih napada po uzoru na Al-Kaidu, a navodno su se neki islamistički borci već pridružili borcima u Baba Amru.
I dok predsjednik Al-Asad tumači da vladine snage štite lokalne zajednice od naoružanih banda i islamskih terorista, njegove snage zapravo kolektivno kažnjavaju naselja koja podržavaju prosvjede čime ‘režim dodatno radikalizira narod’, kaže Harling.
'Ponovili su ono što je otac učinio u Hami'
Dinastija Asad, a napose Maher al-Asad, vojni zapovjednik i mlađi brat predsjednika Bašara, lako bi mogli početi nove napade poput ofenzive na Homs ili Hamu, grad koji je doživio sličnu sudbinu 1982., kada su njihov otac i stric, bivši predsjednik Hafez i njegov brat Rifat ubili 20.000 ljudi gušeći islamističku pobunu.
‘Sin i brat ponovili su ono što su otac i stric učinili u Hami. Po istome scenariju. Mislim da to prosvjednike neće uplašiti’. Izglednije je da će ‘sve više njih zgrabiti oružje’, drži Šaik.
Sukob u Siriji već je zapalio povijesna neprijateljstva između sunita i šijita, od kojih dolaze i alaviti, kojima pripada Asad i elitne vojne strukture.
Budući da političko rješenje ne dolazi u obzir jer su Asadove reforme površne, neprimjerene i stigle su prekasno, analitičari predviđaju dugotrajan sukob jer Asad još ima čvrst vojni, politički i sigurnosni establišment i teško je da bi mogao brzo pasti. Pa iako će iz vojske sve više ljudi dezertirati, nema naznaka da će se i vojno zapovjedništvo podijeliti.
S druge strane oporba će jačati primajući pomoć iz država Perzijskog zaljeva, napose Katara i Saudijske Arabije. Oporbi je pak slaba strana njezina podijeljenost i neučinkovitost. Sirijsko nacionalno vijeće, glavno oporbeno tijelo, nije izgradilo čvrsto vodstvo ni strategiju za rušenje Asada, a ni prijelaznu upravu za razdoblje nakon njegova pada.
Nadalje, ruska potpora Al-Asadovu režimu znak je elitama da je on još u sedlu i zato ga suradnici neće početi napuštati. Kina i Rusija su vetom spriječile Vijeće sigurnosti UN-a da donese rezoluciju o Siriji koja bi pomogla zaustaviti sukob, te svi pokazatelji upućuju na dugotrajan i užasan rat poput onoga u BiH. ‘Mislim da put sirijskog sukoba vodi u pakao. U njega će se međunarodna zajednica sve više uključivati. To je pomalo nalik na BiH gdje su trebale godine za rasplet’, zaključuje Šaik.
Sukob u Siriji već je zapalio povijesna neprijateljstva između sunita i šijita, od kojih dolaze i alaviti, kojima pripada Asad i elitne vojne strukture. Zbog toga rastu strahovi da bi sunitski islamisti, ako padne Asad, mogli preuzeti vlast kako se to već dogodilo u Tunisu, Egiptu i Libiji. Time bi konačno narušili ravnotežu moći koja je dosad postojala između sunita s jedne strane, te s druge strane između Asada i njegovih regionalnih saveznika, Irana i šijitskog pokreta Hezbolaha u Libanonu. (Hina)