Znansvenici već desetljećima traže terapije koje bi mogle usporiti, zaustaviti ili preokrenuti neurodegenerativni pad uzrokovan Alzheimerovom bolesti (demencijom). Nijedan lijek dosad nije postigao taj cilj. Jedna slučajna studija iz Brazila sada skreće pozornost na neočekivanog kandidata - psilocibin, psihoaktivni spoj prisutan u takozvanim "čarobnim gljivama".
Brazilska studija
Neuroznanstvenici predvođeni Marcosom Lagom sa Sveučilišta São Paulo u Brazilu opisali su stariju ženu u 80-im godinama života s uznapredovalom Alzheimerovom bolešću, koja je primila nadzirano liječenje psilocibinom, nakon što je informirani pristanak dao njezin zakonski skrbnik, prenosi portal Science Alert.
Prije liječenja pacijentica je uglavnom govorila jednosložnim riječima, rijetko je započinjala komunikaciju i bila je snažno ovisna o pomoći pri svakodnevnim aktivnostima. Prvo je primila 5 grama gljiva koje sadrže psilocibin, što je doza znatno viša od onih koje se uobičajeno koriste u modernim kliničkim ispitivanjima.
Oko 19 sati kasnije neočekivano je počela razgovarati sama sa sobom i to je trajalo nekoliko sati. U danima nakon toga istraživači su zabilježili poboljšanja koja su uključivala kontrolu mokrenja, samostalno oblačenje i hodanje, uspostavljanje kontakta očima, osmijeh te sudjelovanje u razgovorima.
Poziv na oprez
Autori navedene brazilske studije su naglasili da se opažanja ne smiju tumačiti kao dokaz da je Alzheimerova bolest bila preokrenuta kod navedene pacijentice. "Nalazi se ne smiju tumačiti kao preokret patologije Alzheimerove bolesti", napisali su u svojem istraživanju.
Umjesto toga, tim je iznio ograničeniju mogućnost. "Umjesto toga, oni otvaraju mogućnost da latentne funkcionalne sposobnosti mogu postojati u uznapredovaloj neurodegeneraciji i postati privremeno dostupne pod specifičnim neuromodulacijskim uvjetima", smatraju autori brazilske studije.
Druga seansa
Budući da je početni odgovor izgledao značajan i trajao tjednima, žena je mjesec dana kasnije primila još jednu nadziranu dozu s 3 grama gljiva.
I nakon uzimanja druge doze žena je ostala verbalno izražajna i opisivala emocionalne prizore sa sinom. Prema izvješću slučaja, izražajnost lica, emocionalna recipročnost, spontani humor i agilnost hoda kod pacijentice bili su znatno poboljšani.
Tijekom druge seanse također je, bez poticaja, pacijentica je izjavila: "Lijepo je doći ovamo".
Idući koraci?
Autori brazilske studije, koja je objavljena u časopisu u časopisu Frontiers in Neuroscience, priznali su važna ograničenja. Nisu pratili moždanu aktivnost ni spavanje, a nisu koristili standardizirane testove kojima se provjerava kako dobro funkcioniraju pamćenje, pažnja, govor i druge mentalne sposobnosti. Na kraju su naglasili da je njihovo istraživanje namijenjeno prvenstveno stvaranju hipoteza, a ne donošenju konačnih zaključaka.
Interes za neurološke učinke psilocibina proteže se izvan tog pojedinačnog slučaja. Klinička ispitivanja također istražuju može li nadzirani psilocibin poboljšati kvalitetu života osoba s blagim kognitivnim oštećenjem ili ranim stadijem Alzheimerove bolesti. Dokaze o tome tek se treba predstaviti.