Izrael će vjerojatno pokrenuti još jedan rat s Iranom prije prosinca, možda čak i krajem kolovoza.
Iran očekuje i priprema se za napad. U prvom ratu, predviđajući dugotrajan sukob, testirao je svoje raketne napade. Međutim, u sljedećoj rundi Iran će vjerojatno odlučno udariti od samog početka, s ciljem da otkloni svaku ideju da se može pokoriti izraelskoj vojnoj dominaciji, piše Foreign Policy. Stoga će nadolazeći rat vjerojatno biti znatno krvaviji od prvog.
Ako američki predsjednik Donald Trump ponovno popusti izraelskom pritisku i pridruži se borbi, Sjedinjene Države mogle bi se suočiti s potpunim ratom s Iranom, a rat s Irakom u usporedbi s ovime činit će se lakim.
12-dnevni sukob
Izraelski rat u lipnju nikada nije bio isključivo zbog iranskog nuklearnog programa. Radilo se o promjeni ravnoteže snaga na Bliskom istoku, pri čemu su iranski nuklearni kapaciteti bili važan, ali ne i odlučujući faktor.
Više od dva desetljeća Izrael je prisiljavao Sjedinjene Države da poduzmu vojnu akciju protiv Irana kako bi ga oslabili i obnovili povoljnu regionalnu ravnotežu, koju Izrael ne može postići sam. U tom kontekstu izraelski napadi imali su tri glavna cilja, osim slabljenja iranske nuklearne infrastrukture. Nastojali su uvući Sjedinjene Države u izravan vojni sukob s Iranom, obezglaviti iranski režim i pretvoriti zemlju u sljedeću Siriju ili Libanon - zemlje koje Izrael može nekažnjeno bombardirati i bez ikakvog sudjelovanja SAD-a. Samo je jedan od triju ciljeva ostvaren.
Štoviše, Trump nije uništio iranski nuklearni program. Drugim riječima, svojim napadima u lipnju Izrael je u najboljem slučaju postigao djelomičnu pobjedu. Željeli su da se Trump u potpunosti angažira, ciljajući i iranske konvencionalne snage i ekonomsku infrastrukturu. No iako Trump podržava brzu i odlučnu vojnu akciju, boji se rata velikih razmjera. Njegova strategija napada na iranska nuklearna postrojenja stoga je osmišljena kako bi se ograničila eskalacija, a ne proširila. Kratkoročno je Trump uspio, na veliku žalost Izraela, ali dugoročno je dopustio Izraelu da ga zarobi u eskalacijskom ciklusu.
Upravo je zbog ograničene kampanje bombardiranja, koju Trump nije htio proširiti, Izrael pristao na prekid vatre. Kako je rat odmicao, Izrael je pretrpio ozbiljne gubitke: njegova protuzračna obrana bila je oslabljena, a Iran je postajao učinkovitiji u probijanju protuzračne obrane svojim raketama. Iako bi Izrael vjerojatno nastavio sukob da su se Sjedinjene Države u potpunosti obvezale, računica se promijenila nakon što je postalo jasno da su Trumpovi napadi bili jednokratni. Izrael je uspio uvući Trumpa i Sjedinjene Države u rat, ali ih nije uspio u njemu zadržati.
Međutim, druga dva izraelska cilja bila su očiti neuspjesi. Izrael se pohvalio da je ubio 30 viših zapovjednika i 19 nuklearnih znanstvenika, no u roku od 18 sati Iran je zamijenio većinu, ako ne i sve zapovjednike i pokrenuo snažnu raketnu baražnu vatru, demonstrirajući svoju sposobnost podnošenja značajnih gubitaka i istovremeno izvođenja žestokog protunapada, piše Foreign Policy.
Izrael se nadao da će njegovi početni napadi izazvati paniku unutar iranskog režima i ubrzati njegov pad. Prema Washington Postu, agenti Mossada, koji su tečno govorili perzijski, zvali su visoke iranske dužnosnike na mobitele, prijeteći da će ubiti njih i njihove obitelji ako ne snime videozapise u kojima osuđuju režim i javno prebjegnu. Više od 20 takvih poziva upućeno je u ranim satima rata, kada je iranska vladajuća elita još uvijek bila u šoku i oporavljala se od značajnih gubitaka. Ipak, nema dokaza da je ijedan iranski general popustio pred prijetnjama, a kohezija režima ostala je netaknuta.
Suprotno izraelskim očekivanjima, ubojstvo visokih zapovjednika Korpusa islamske revolucionarne garde nije dovelo do masovnih prosvjeda ili ustanka protiv Islamske Republike. Umjesto toga Iranci svih političkih usmjerenja okupili su se oko zastave, ako ne i samog režima, dok je val nacionalizma zahvatio zemlju.
Izrael nije mogao iskoristiti širu nepopularnost iranskog režima. Nakon gotovo dvije godine počinjenja zločina u Gazi i pokretanja prijevarnog napada na Iran usred nuklearnih pregovora samo mali dio Iranaca, uglavnom u dijaspori, pozitivno gleda na Izrael. Umjesto da ih mobilizira protiv režima, Izrael je dao novi zamah Islamskoj Republici.
"Nekad sam bio jedan od onih koji su tijekom prosvjeda skandirali da se iranski novac ne šalje u Libanon ili Palestinu. Ali sada razumijem da se svi suočavamo s istom bombom i, ako nemamo snažnu obranu u cijeloj regiji, rat dolazi k nama", rekao je umjetnik u Teheranu Narges Bajoghli profesorici na Sveučilištu Johns Hopkins.
Izrael također nije uspio pretvoriti Iran u drugu Siriju i uspostaviti održivu zračnu dominaciju neovisnu o američkoj podršci. Iako je Izrael kontrolirao iranski zračni prostor tijekom rata, nije djelovao nekažnjeno. Iranski raketni odgovor nanio je ogromnu štetu.
Bez značajne američke pomoći, uključujući korištenje 25 posto američkih presretača raketa THAAD u samo 12 dana, Izrael možda ne bi bio u mogućnosti nastaviti rat. Zbog toga je nova izraelska ofenziva, čini se, vjerojatna. I ministar obrane Israel Katz i načelnik glavnog stožera Eyal Zamir signalizirali su to. Lipanjski rat bio je samo prva faza, prema Zamiru, koji je dodao da Izrael "sada ulazi u novo poglavlje" sukoba.
Bez obzira na to hoće li Iran nastaviti obogaćivanje uranija, Izrael je odlučan uskratiti mu vrijeme za obnavljanje raketnog arsenala, obnovu protuzračne obrane ili raspoređivanje poboljšanih sustava.
To znači da, s obzirom na to da Iran već obnavlja svoje vojne resurse, Izrael mora napasti što prije. Štoviše, politička računica oko još jednog napada postaje mnogo kompliciranija kada Sjedinjene Države uđu u svoju sezonu međuizbora. Kao rezultat toga, napad bi se vrlo lako mogao dogoditi u nadolazećim mjesecima.
To je, naravno, ishod koji iranski čelnici žele spriječiti. Kako bi pokazali da izraelska taktika ne funkcionira, Iran će vjerojatno snažno i brzo udariti na početku sljedećeg rata.
"Ako se agresija ponovi, nećemo oklijevati reagirati odlučnije i na način koji će biti NEMOGUĆE prikriti", objavio je iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghči na X-u. Iranski čelnici vjeruju da cijena za Izrael mora biti ogromna, inače će postupno narušiti iranske raketne sposobnosti i ostaviti zemlju bespomoćnom.
Iako je lipanjski rat završio neodlučno, ishod sljedećeg ovisit će o tome koja je strana više naučila i brže djelovala: može li Izrael brže obnoviti svoje presretače nego što Iran može obnoviti svoje lansere i obnoviti svoj raketni arsenal? Ima li Mossad još uvijek značajnu prisutnost u Iranu ili je većina njegove imovine potrošena u nastojanju da se sruši režim tijekom prvog rata? Je li Iran stekao više uvida u prodiranje izraelske zračne obrane nego što je Izrael stekao uvid u njezine praznine? Zasad nijedna strana ne može s pouzdanjem odgovoriti na ta pitanja.
Upravo zato što Iran ne može biti siguran da će snažniji odgovor neutralizirati izraelsku strategiju, vjerojatno će preispitati svoj nuklearni stav, posebno sada kada su se drugi stupovi njegova odvraćanja, uključujući takozvanu Osovinu otpora i nuklearnu dvosmislenost, pokazali nedostatnima, objašnjava Trita Parsi, izvršni potpredsjednik Quincy Instituta za odgovorno državništvo, za Foreign Policy.
Trumpov odgovor na drugi izraelski rat s Iranom mogao bi se pokazati odlučnim. Politički, njegovi udari izazvali su građanski rat unutar pokreta MAGA. Vojno gledano, 12-dnevni rat otkrio je kritične praznine u američkim raketnim zalihama. I Trump i bivši američki predsjednik Joe Biden uništili su znatan dio američkih presretača protuzračne obrane u regiji koju nitko od njih ne smatra vitalnom za ključne američke interese. Ipak, davanjem zelenog svjetla početnoj salvi, Trump je upao u izraelsku zamku i nije jasno može li pronaći izlaz, posebno ako se drži nultog obogaćivanja kao osnove za sporazum s Iranom.
Ograničeno sudjelovanje vjerojatno više nije opcija. Trump će se morati ili u potpunosti pridružiti ratu ili se izuzeti iz njega. A ostajanje po strani zahtijeva više od jednokratnog odbijanja - zahtijeva trajni otpor izraelskom pritisku, nešto za što do sada nije pokazao ni volju ni snagu da izvede.