Svi smo navikli na princa Charlesa, pa ga se često nastavlja tako zvati i u novoj ulozi – kralj Charles III.
U hrvatskom jeziku postoji tradicija da se imena stranih vladara i poglavara kroatiziraju. Sigurno ste svi čuli za Franju Ferdinanda I. (njem. Franz Ferdinand I.), Henrika VIII. (engl. Henry VIII.) i papu Franju (lat. Franciscus).
Nismo mi jedini koji prilagođavamo imena monarha svojem jeziku. I Karlo Veliki u različitim se jezicima zvao drukčije – na latinskom je Carolus Magnus, Nijemci ga zovu Karl der Große, a na francuskom i engleskom govornom području je Charlemagne.
I dosadašnja kraljica kod nas je bila Elizabeta II., a ne Elizabeth II. te bi se tom analogijom i njezin nasljednik zvao Karl III. Kako mu i samo ime govori, on nije prvi britanski vladar koji je izabrao to ime, već iza sebe ima imenjake Karla I. i Karla II.
Kakva je preporuka Instituta za hrvatski jezik?
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ) preporučuje da se ime novoga kralja Ujedinjenoga Kraljevstva piše u izvornome liku - kralj Charles III., ali budući da se imena pojedinih svjetovnih vladara mogu pohrvatiti, nije pogrešno ni Karlo III.
Kako je objašnjeno u preporuci Instituta, smrću kraljice Elizabete i preuzimanjem kraljevske dužnosti, kralj Charles nije promijenio ime nego je svojemu imenu samo dodao redni broj – Charles III. K tomu, nije riječ o vladaru koji je i na koji način povezan s Hrvatskom kao što su to bili neki povijesni vladari.
Institut poziva da se slijedi Hrvatski pravopis u kojem stoji pravilo:
"Prilagođuju se hrvatskomu jeziku:
a) osobna imena pojedinih svjetovnih i duhovnih uglednika te povijesnih osoba: Ivana Orleanska, Karlo Veliki, kraljica Elizabeta, Luj XIV., papa Franjo, car Franjo Josip.
Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
"Izričaj za pojedina imena i povijesne osobe ne uključuje obveznu prilagodbu svih osobnih imena, posebno suvremenih, živućih vladara. Ime Charles može ostati i prema načelu tradicije i proširenosti u uporabi. Hrvatima je princ Charles pod tim imenom poznat od rođenja pa nije nužno njegovo ime sad mijenjati u Karlo.
Tradicionalno su se imena pojedinih vladara pohrvaćivala (npr. Đuro umjesto George, Jakov umjesto James, Ljudevit i Luj umjesto Louis, Franjo Josip umjesto Franz Joseph, Marija Terezija umjesto Maria Theresia, Elizabeta umjesto Elizabeth), međutim u posljednje vrijeme od tog se pravila odustaje i ne provodi se sustavno za imena svih vladara (primjerice, bivšeg španjolskoga kralja Juana Carlosa nismo nazivali Ivanom Karlom).
Danas je tako potvrđeniji zapis imena nizozemskoga kralja Willem, a ne Vilim ili švedskoga kralja Carl Gustaf, a ne Karlo Gustav. S druge strane, danska se kraljica pak češće naziva Margareta umjesto izvornoga Margrethe, a ime belgijskoga kralja potvrđenije je u liku Filip od Philippe.
Smrću kraljice Elizabete i preuzimanjem kraljevske dužnosti, kralj Charles nije promijenio ime nego je svojemu imenu samo dodao redni broj – Charles III. K tomu, nije riječ o vladaru koji je i na koji način povezan s Hrvatskom kao što su to bili neki povijesni vladari.
Zaključno preporučujemo pisanje imena u izvornome liku kralj Charles III., ali budući da se imena pojedinih svjetovnih vladara mogu pohrvatiti, nije pogrešno ni pisanje kralj Karlo III.
Tomu u prilog govori i činjenica da su potvrđena imena kraljeva Karla I. i Karla II. Kad bismo prihvatili ime Karlo III., imena engleskih prestolonasljednika ne bi bila William i George, nego Vilim i Đuro", stoji u priopćenju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.