Godine 1989., američki predsjednik George Bush, koji je bio i bivši direktor CIA-e, naredio je invaziju na Panamu da bi uhvatio državnog diktatora, generala Manuela Noriegu, bivšeg američkog obavještajnog agenta kojega su američke vlasti tražile zbog trgovine drogom.
Bila je to zadnja američka vojna intervencija u Latinskoj Americi prije zarobljavanja i izvođenja iz zemlje u subotu venezuelskog predsjednika Nicolasa Madura, kako je potvrdio aktualni američki predsjednik Donald Trump.
Događaj su pratili i napadi usmjereni osobito na glavni panamski grad Caracas.
Godine 1989. je u operaciji pod nazivom Just Cause sudjelovalo oko 27.000 američkih vojnika, među kojima i 13.000 onih koji su bili stacionirani u Panami. Operacija je službeno rezultirala s 500 smrtnih slučajeva, no nevladine su organizacije procijenile da se broj žrtava može mjeriti u tisućama.
Dana 20. prosinca, američki su vojnici preuzeli kontrolu na ulicama glavnoga grada. Nakon dva tjedna, tijekom kojih se sklonio u vatikanskom veleposlanstvu, Manuel Noriega predao se 3. siječnja 1990.
Dvije godine prije zarobljavanja Noriega je tvrdio da je na njegovu glavu raspisana nagrada jer je odbio surađivati s američkim planom invazije na Nikaragvu.
Sud na Floridi osudio ga je na 40 godina zatvora zbog trgovine drogom i pranja novca, a kazna mu je prepolovljena zbog dobrog ponašanja.
Bio je sukcesivno pritvaran, sve do smrti 2017. godine, u Sjedinjenim Državama, Francuskoj i Panami zbog trgovine drogom, pranja novca i prisilnih nestanaka protivnika tijekom svojega mandata na vlasti (od 1983. do 1989.).
Maduro je bio vozač autobusa i žestoki pristaša svoga prethodnika
Maduro je rođen u radničkoj obitelji 23. studenog 1962. Otac mu je bio sindikalni vođa. Radio je kao vozač autobusa kada je vojni časnik Hugo Chavez vodio neuspjeli državni udar 1992.
Zauzimao se da se Chaveza pusti iz zatvora i bio je žestoki pristaša njegove ljevičarske agende. Nakon što je Chavez izabran za predsjedika 1998, Maduro je postao zastupnik u parlamentu, a kasnije predsjednik parlamenta i ministar vanjskih poslova.
Chavez ga je imenovao svojim nasljednikom i nakon njegove smrti Maduro tijesno pobjeđuje na predsjedničkim izborima 2013.
Uslijedio je gospodarski kolaps zemlje uz hiperinflaciju i nestašice osnovnih proizvoda. Optuživan je za namještanje izbora i kršenje ljudskih prava, uključujući nasilne obračune s prosvjednicima 2014. i 2017. kada su milijuni Venezuelanaca emigrirali u inozemstvo.
SAD je Madurovoj vladi uveo teške sankcije, optužujući ga za korupciju što je on uporno odbacivao. Na treći predsjednički mandat prisegnuo je u siječnju 2025. nakon izbora 2024. koje su oporba i međunarodni promatrači ocijenili nepoštenima. Tisuće ljudi koji su prosvjedovali nakon proglašenja izborne pobjede su zatočene.
Na represivni karakter Madurove vlade ukazala je i dodjela Nobelove nagrade za mir 2025. čelnici venezuelanske oporbe Mariji Corini Machado.