Sa samo 27 godina postala je predsjednicom Antifašističke fronte žena Srbije, a od 1968. do 1972. bila je tajnica Saveza komunista Srbije (SKS).
U to je vrijeme smatrana najutjecajnijom ženom u zemlji i jedinom koja svoju poziciju nije dobila udajom za moćnijeg muškarca, već zahvaljujući svojoj inteligenciji, sposobnosti i ambicijama, piše list Danas.
Josip Broz Tito smjenio ju je 1972. s pozicije tajnice SKS-a jer su njezina uvjerenja bila preliberalna. Nakon gušenja Hrvatskog proljeća 1971. i takozvane čistka srpskih liberala 1972., Perović je dala ostavku na sve partijske i državne dužnosti.
S obnovom višestranačja u Srbiji ponovno se politički aktivirala, ali na diskretan način. Tijekom devedesetih godina, bila je među onima koji su se protivili politici Slobodana Miloševića. Bila je član Političkog savjeta Liberalno-demokratske partije (LDP) i Građanskog demokratskog foruma.
Posvetila se istraživanju i postala poznata kao stručnjak za srpsku povjest 19. stoljeća i za srpsku suvremenu povjest.
Godine 2015. objavila je knjigu "Dominantna i neželjena elita" o 13 srbijanskih političara od Dobrice Ćosića do Zorana Đinđića, ljudima različitih generacija koje, prema uredniku knjige Grujici Spasoviću, spaja ideja o Srbiji kao uređenoj demokratskoj državi.