Pavlo Broškov imao je velike nade kada se u ožujku pridružio ukrajinskoj vojsci kao novi regrut željan braniti svoju zemlju i zaraditi veliki bonus za kupnju kuće za suprugu i kćerkicu. Tri mjeseca kasnije snovi su mu bili slomljeni, dok je nepomično ležao na bojnom polju.
"Shvatio sam da je ovo trenutak kada ću biti rastrgan na komade. Nisam se bojao smrti. Bojao sam se da više neću vidjeti svoju ženu i dijete", ispričao je.
On je bio jedan od stotine mladića od 18 do 24 godine koji su se ove godine dobrovoljno prijavili za borbu na prvim crtama bojišnice, privučeni plaćom i beneficijama u akciji regrutiranja novih ukrajinskih snaga. Zapovjednici i vojnici ranije su se žalili da je nedostatak vojnika glavni faktor neuspjeha i gubljenja teritorija na istoku, a sve veći pritisak je na Kijevu, odnosno mirovnom prijedlogu SAD-a.
Reuters je pratio sudbinu Broškova i 10 njegovih suboraca koji su u proljeće prošli brzu obuku prije nego što su raspoređeni na frontu. Nitko od 11 se više ne bori. Četvero ih je ranjeno, troje se vodi kao nestalo u akciji, dvojica su odsutna bez dopuštenja (AWOL), jedan se razbolio, a drugi je počinio samoubojstvo. Njihove sudbine najbolje svjedoče pokolju rata.
Broškov je u lipnju upucan u obje noge i prisjetio se dana kad je smrznut ležao u istočnoj regiji Donjecka, iščekujući da će ga ruski dron "dokrajčiti". No, suborac ga je oborio s neba, gotovo sigurno spasivši mu život. Broškovljev najbolji prijatelj Jevhen Juščenko bio je manje sreće. 25-godišnjak se vodi kao nestao u akciji nakon što se sredinom srpnja vratio u bitku.
"Mnogi kažu da je umro. Dijele tvrdnje da je umro ili da je u zatočeništvu. Ali odbijam vjerovati da je umro do posljednjeg mogućeg trenutka", rekla je njegova sestra Alina, koja je jedna od više tisuća čiji su rođaci nestali u bitci. U istoj akciji nestali su 20-godišnji Boris Niku i 22-godišnji Ilija Kozik.
"Ponekad pomislim da bi možda bilo bolje da sam ostao tamo s njim. Boriti se i pasti zajedno", rekao je Broškov.
Miris baruta i leševa
Akcija novačenja, pokrenuta u veljači, trebala je pomladiti iscrpljene snage kojima je, kako je rekao visoki diplomat, prosječna starost 47 godina. Nudili su im mjesečnu plaću do 2900 dolara, bonus od 24.000 dolara i hipoteku bez kamata, a predstavljala je odstupanje od prisilne mobilizacije koja je bila na snazi od pune ruske invazije 2022. godine. Tad su se stariji od 27 morali prijaviti u vojsku, a onda je dobna granica spuštena na 25.
Osim s Juščenkom, Broškov se brzo povezao i s 23-godišnjim "Kuzmom". Kuzma je bio među prvim novacima koji su raspoređeni i ubrzo je teško ranjen u trbuh - kad je pokušao vrisnuti upomoć, njegova zadimljena pluća mogla su ispustiti samo promukli šapat prije nego što su ga dvojica suboraca odvukla u rov. Kaže da ga noćne more još progone: "Bio je to miris. Miris baruta i leševa".
Broškov i Kuzma sljedeći su se put sreli tek u bolnici u Odesi. Broškovu su bila potrebna invalidska kolica za kretanje, a Kuzma je imao opsežne šavove na prednjoj strani trupa.
"Dva invalida od 18 do 24 godine", našalio se Broškov. Ostao je u kontaktu i s još nekoliko regruta iz početne skupine, a oporavak mu usporavaju iscrpljujući bolovi u nogama isprepleteni s noćnim morama. Kaže da za malo toga žali
"Imam 20 godina. Nisam baš vidio život, ali sam bio tamo. Kad bi mi se ponudilo da to ponovim, radio bih to. Učinio sam ono što bi svaki odgovoran ukrajinski građanin trebao učiniti", rekao je.
Njegova 19-godišnja supruga Kristina rekla je da ga je to iskustvo promijenilo.
"Teško mu je. Gotovo svi njegovi kolege vojnici su nestali. Bilo bi bolje da ovaj ugovor nikada nije postojao. Toliko je mladih poginulo, a to su 18-godišnja djeca. Mislim da još trebaju učiti i odrastati", ispričala je.